Legislator Case Law & Legislation
Rev-1086/2000-2 AI generated

Criminal detention damages claim partially allowed due to unexamined settlement letter admitting partial liability.

Case Number Rev-1086/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially allowed the plaintiff's revision against the Croatian Ministry of Justice regarding damages for criminal detention. While the court upheld the dismissal of the main claim because the plaintiff's own misconduct caused his detention, it found a procedural error in the lower courts' failure to evaluate a settlement letter. The court ordered the lower courts to re-examine whether that letter legally bound the state to pay a specific sum.

Legislator headnote

AI generated

čl. 532. st. 1. toč. 1. i čl. 532. st. 3. Zakona o krivičnom postupku; čl. 7., 8., 354. st. 2. toč. 10. i čl. 386. Zakona o parničnom postupku; naknada štete za pritvor ne pripada osobi koja je uzrokovala lišenje slobode, ali sudovi moraju utvrditi sve dokaze uključujući pisma o priznanju obveze.

Keywords

AI generated
criminal detention damages procedural error settlement letter state liability civil revision plaintiff misconduct retrial order

Cited Legislation

AI generated
čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.
čl. 8. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 532. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku
čl. 532. st. 3. Zakona o krivičnom postupku
čl. 529. – 530. Zakona o krivičnom postupku
čl. 393. i 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 3. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1086/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., zastupanog po punomoćniku B. P. i Ž. P., odvjetnicima u V., protiv tužene Republika Hrvatska – Ministarstvo pravosuđa i uprave Zagreb, zastupane po nadležnom Državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-563/99 od 31. svibnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-1318/97 od 11. studenog 1998. godine, u sjednici održanoj 29. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

1. Odbija se revizija kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev preko iznosa od 15.017,00 kn (iznos od 207.983,00 kn).

2. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, te ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-563/99 od 31. svibnja 1999. godine i Općinskog suda u Varaždinu, broj:

P-1318/97 od 11. studenog 1998. godine u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 15.017,00 kn, kao i odluci o parničnom trošku i utoliko predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu, broj: Gž-563/99 od 31. svibnja 1999. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu, broj: P-1318/97 od 11. studenog 1998. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu mu 223.000,00 kn na ime naknade štete, te je tužitelj ujedno obvezan naknaditi tuženoj parnični trošak od 4.848,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), sud je dužan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

Kako su nižestupanjski sudovi upravo postupajući u smislu prethodno citiranih odredbi čl. 7. i 8. ZPP-a i baš temeljem iskaza svjedoka R.K. i M.D. saslušanih u istražnom postupku Kio-112/88 utvrdili sporne činjenice odlučne za ovaj spor, to je neosnovan tužiteljev prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. i 8. ZPP-a na koju opisno ukazuje.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident i ne upire, a kako ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete s osnova duševnih boli zbog gubitka slobode, povrijeđene časti i ugleda, te izgubljene zarade, a sve vezano za pritvaranje tužitelja tijekom trajanja istražnog odnosno kaznenog postupka vođenog protiv njega zbog kaznenog djela zlouporabe položaja ili ovlaštenja, te kaznenog djela krivotvorenja službene isprave.

Svoj zahtjev za naknadu štete tužitelj temelji na činjenici da i kazneni postupak vođen protiv njega obustavljen, odnosno optužba odbijena.

Naime, odredbom čl. 532. st. 1. toč. 1. Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", broj: 34/93 – dalje: ZKP), a koji se ima primijeniti na ovaj spor pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena.

Odredbom st. 3. tog članka određeno je međutim da naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima uzrokovala lišenje slobode.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je tužitelju u istražnom postupku određen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv društvene imovine pljačkom, te

- da je zbog nedopuštenog postupanja tužitelja u smislu njegovog pokušaja utjecanja na svjedoke tužitelju i određen pritvor temeljem odredbe čl. 191. st. 2. toč. 2. ZKP-a

pravilno je takvo postupanje tužitelja ocjenjeno nedopuštenim, koje je upravo i dovelo do njegovog pritvaranja. Stoga je ispravna ocjena nižestupanjskih sudova da tužitelja u smislu odredbe čl. 532. st. 3. ZKP-a ne pripada naknada štete vezano za njegovo pritvaranje.

Spisu prileži pismeno tužene od 05. lipnja 1996. godine (list 15 spisa), kojim je tužena nudila tužitelju isplatu iznosa od 15.017,00 kn, koje pismeno bez daljnjeg nema značaj priznanja odgovornosti tužene.

Neovisno o tome nižestupanjski sudovi propustili su međutim ocijeniti značaj tog pismena u smislu odredbe čl. 529. – 530. ZKP-a, tj. da li je isto proizvelo pravni učinak u smislu preuzimanja obveze tužene na plaćanje iznosa navedenog u istoj (15.017,00 kn).

Kako je zbog takvog pogrešnog pravnog stajališta nižestupanjskih sudova činjenično stanje u tom dijelu (glede iznosa od 15.017,00 kn) ostalo nepotpuno utvrđeno, to je djelomičnim prihvaćanjem revizije u tom dijelu obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će razmotriti značaj pismena tužene od 05. lipnja 1996. godine kroz odredbu čl. 529. – 530. ZKP-a, sve sa aspekta eventualno preuzete obveze na plaćanje 15.017,00 kn tužitelju, te donijeti novu zakonitu odluku.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 2. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 29. travnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.