Rev-733/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.R. (ranije M. ) iz Z., . ., koju zastupa J.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., . .. , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. rujna 1994. godine broj Gž-6294/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1994. godine broj Pn-2963/94, u sjednici održanoj dana 4. studenog 1998. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-733/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužiteljici 7.350,60 kn sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 277. st. 1. ZOO počev od 6. travnja 1994. godine do isplate, a od 6. travnja 1994. godine plaćati mjesečnu rentu od 118,56 kn sa zateznom kamatom po istoj stopi koja teče od 10-tog u mjesecu za svaki mjesečni iznos do njegove isplate, uz naknadu parničnih troškova od 2.435,40 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-733/1995-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.R. (ranije M. ) iz Z., . ., koju zastupa J.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C.o. d.d. Z., . .. , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. rujna 1994. godine broj Gž-6294/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1994. godine broj Pn-2963/94, u sjednici održanoj dana 4. studenog 1998. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica platiti tužiteljici 7.350,60 kn sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 277. st. 1. ZOO počev od 6. travnja 1994. godine do isplate, a od 6. travnja 1994. godine plaćati mjesečnu rentu od 118,56 kn sa zateznom kamatom po istoj stopi koja teče od 10-tog u mjesecu za svaki mjesečni iznos do njegove isplate, uz naknadu parničnih troškova od 2.435,40 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine uz dosuđenje parničnog troška sukladno uspjehu u parnici, te uz dosuđenje tuženici troška pristojbe na reviziju.
Tužiteljica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.
Revizija nije osnovana.
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.
O ostalim bitnim povredama parničnog postupka revizijski sud vodi računa samo onda kada se revizijom na njih ukazuje, pa kako iz navoda revizije ne proizlazi da bi bila učinjena neka od bitnih povreda postupka, neosnovan je taj revizijski prigovor. Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je pri donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno
materijalno pravo.
Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljici trajno potrebna tuđa pomoć i njega od 6 sati tjedno za obavljanje svih životnih aktivnosti, a ta potreba je uzrokovana isključivo trajnim posljedicama povređivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi. Utvrdili su i cijenu satnice za tuđu pomoć tako što je njen iznos učinjen nespornim na ročištu od 6. travnja 1994. godine.
Na temelju takvih utvrđenja sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 91/96 - dalje ZOO), kada su obvezali tuženicu na plaćanje rente za troškove tuđe pomoći.
Revident neosnovano prigovara da tužiteljica nema pravo na naknadu troškova tuđe pomoći zbog toga što nikome ne plaća naknadu za pruženu pomoć. Naime, u situaciji kada potrebnu pomoć tužiteljici pruža njena sestra, tužiteljica ima pravo na naknadu koju bi morala plaćati osobi koja bi u tom mjestu bila sposobna pružati takvu uslugu i to u visini netto zarade te osobe. Visina takve zarade učinjena je nespornom tijekom postupka, pa u smislu čl. 221. ZPP sud nije bio u obvezi tu činjenicu utvrđivati. Stoga je neosnovan i prigovor kojim tuženica osporava visinu dosuđene naknade za tuđu pomoć utvrđene na temelju te cijene.
U ostalom dijelu revizije, kojim ponavlja navode žalbe, tuženica pobija činjenična utvrđenja, a to u smislu čl. 385. st. 3. ZPP ne može biti predmet revizijskog ispitivanja.
Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 4. studenog 1998. godine.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.