Revr-377/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-377/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Andrije Erakovića, Damira Mratovića i mr. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. B. iz P., kojeg zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica iz P., protiv tuženika H., d.o.o. P., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 15. studenog 2002. godine, br. Gž-1191/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 9. veljače 2001. godine, br. P-2435/00, u sjednici održanoj 9. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi da je otkaz ugovora o radu od 1. rujna 1999. godine nedopušten, da ostaje na snazi ugovor o radu br. 2623/99 od 6. kolovoza 1999. godine, te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto naplatničara na parkiralištu. Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.830,00 kn, te je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.400,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinače prvostupanjska i drugostupanjska presuda i u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev te mu dosudi trošak postupka.

Tuženik nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Neosnovan je istaknuti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, te vraćanje tužitelja na poslove na kojima je radio prije otkaza.

Prvostupanjski sud utvrdio je, a ta utvrđenja je kao pravilna ocijenio i sud drugog stupnja:

- da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. siječnja 1999. godine obavljao poslove naplatničara na parkiralištu,

- da je 16. ožujka 1999. godine tužitelj pismeno upozoren na povredu obveze iz ugovora o radu koju čini naplaćivanjem parkiranja bez izdavanja računa i da će u slučaju ponovnog kršenja obveze iz ugovora o radu biti raskinut ugovor o radu, te je pozvan da se javi direktoru radi iznošenja obrane,

- da se tužitelj nije javio direktoru povodom tog upozorenja,

- da tužitelj nije izdavao odgovarajuće račune za naplatu parkirališta,

- da je tužitelj 11. svibnja 1999. godine otišao na odsluženje vojnog roka, koje je zbog zdravstvenih tegoba prekinuo 12. srpnja 1999. godine,

- da je 6. kolovoza 1999. godine sklopljen između stranaka ugovor o radu za iste poslove, prema kojem je tužitelj počeo raditi 19. srpnja 1999. godine,

- da je direktor tuženika 1. rujna 1999. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa, s otkaznim rokom od mjesec dana, u čijim se razlozima navodi upravo naplata bez izdavanja odgovarajućih računa,

- da je ta odluka (pravilno nacrt odluke o otkazu koji nije dostavljen tužitelju) dostavljena kao prilog – obrazloženje dopisu kojim je radničko vijeće obaviješteno o namjeri redovitog otkazivanja ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa,

- da se radničko vijeće nije očitovalo o namjeri otkazivanja,

- da je odluka o otkazu uručena tužitelju 14. rujna 1999. godine.

Na temelju utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da tužitelju nije prestao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 1. siječnja 1999. godine ni na jedan od načina koji su za prestanak propisani odredbom čl. 103. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR) i da je njegovim odlaskom na služenje vojnog roka nastupilo samo mirovanje prava i obveza iz radnog odnosa u smislu čl. 225. st. 1. ZR.

Kod trajanja ugovora o radu, novi ugovor može predstavljati samo potvrdu o postojanju radnog odnosa, na što pravilno upućuju i razlozi nižestupanjskih presuda.

Pravilan je i zaključak sudova da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu iz čl. 106. st. 1. alineja 3. ZR, jer je odlučan njegov sadržaj, a ne pogrešno pozivanje na zakonsku odredbu na kojoj se temelji.

Sudovi su pravilno ocijenili zakonitom odluku o otkazu, jer je donesena sukladno zakonskim odredbama. Naime, radničkom vijeću je uz obavijest o namjeri otkazivanja dostavljen nacrt odluke i na taj način mu priopćeni podaci u smislu čl. 145. st. 1. ZR, a u situaciji kada je tužitelj ranije u smislu čl. 110. ZR upozoren na obveze iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza, te pozvan da da obranu, čemu se on nije odazvao, nije opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da omogući tužitelju obranu.

Prema Odluci o radnim obvezama naplatničara na parkiralištu od 1. srpnja 1998. godine obveza je naplatničara za svaki sat naplaćenog parkiranja stranci izdati potvrdu o plaćanju. Kada nije tako postupao tužitelj je učinio povredu obveze iz radnog odnosa predviđene u čl. 75. Pravilnika o radnim odnosima tuženika (neprimjereno obavljanje ili zapostavljanje svoje dužnosti iz ugovora o radu).

Stoga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, pa je o reviziji tužitelja odlučeno na temelju čl. 393. ZPP, jer ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

U Zagrebu, 9. srpnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.