I Kž-364/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 364/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te mr. Branka Zmajevića i Ane Garačić, kao članova vijeća i tajnice u odjelu – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv ml.pl. R. M. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH, odlučujući o žalbi ml.pl. R. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 14. ožujka 2001. godine, br. K 23/98, u sjednici održanoj 14. kolovoza 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marijana Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba ml.pl. R.M. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku proglasio je krivim ml.pl. R.M. zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 2. OKZRH i utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 46. i 47. OKZRH izrekao mu uvjetnu osudu uz rok kušnje od tri godine.

Protiv te presude žali se optuženi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, optuženi oslobodi od optužbe, odnosno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se žalba optuženog odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP u vezi čl. 359. st. 7. ZKP jer je sud prvog stupnja u svojoj presudi dao razloge (str. 5 presude) zbog kojih nije proveo dokaze ispitivanjem trojice svjedoka predloženih po optuženom. Razlozi kojima se rukovodio sud prvog stupnja pri donošenju te odluke posve jasno su izneseni u pobijanoj presudi, pa je neosnovan žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, koji sadržajno proizlazi iz navoda žalbe. Nije, dakle, u pravu optuženi kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

I Kž 364/01-3

Optuženi u svojoj žalbi pod žalbenim osnovom povrede kaznenog zakona ističe da posredovanje u prodaji podrazumijeva u sebi proviziju ili naknadu i da djelovanje optuženog u konkretnom slučaju ne sadrži prema tome bitna obilježja kaznenog djela zbog kojeg se optužuje.

Protivno tome, iz razloga presude, nedvojbeno proizlazi da je optuženi zadržao dio droge od izvršenog posredovanja, tako da je očito za sebe pribavio "korist". Pri tome iako posredovanje nužno ne zahtjeva samu naplatnu radnju, radi se o inkriminiranoj alternativno postavljenoj zabranjenoj radnji posredovanja pri izvršenju djela čl. 191. st. 2. OKZRH.

Optuženi prema tome nije u pravu niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

Nadalje, optuženi nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Poricanje optuženog i izmijenjeni iskaz svjedoka S.V. na glavnoj raspravi, opravdano sud nije prihvatio. Priznanje optuženog dano u prethodnom postupku u kojem do u detalje navodi suglasno kao što to iskazuje i svjedok S.V., te činjenica da je dio droge kod optuženog pronađen, nesumnjivo potvrđuje zaključak suda da je optuženi počinio djelo za koje se optužuje. Kasnije izmjene njihovih kazivanja na glavnoj raspravi očito su rezultat želje da se izbjegne kaznena odgovornost optuženog, odnosno da se optuženom pomogne u ovom kaznenom postupku.

Sud prvog stupnja je, dakle, pravilno ocijenio pouzdanost i vjerodostojnost izvedenih dokaza, te nije propustio cijeniti niti neki izvedeni dokaz a ne nedostaje niti utvrđenje odlučnih činjenica na temelju kojih je sud izveo logičan zaključak o odgovornosti optuženog. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženog sadrži u sebi žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP) sud je ispitao pobijanu presudu u tome pravcu i utvrdio da je izrečena uvjetna osuda primjerena društvenoj opasnosti djela, ličnosti samog optuženog i da će ta sankcija ostvariti svoju svrhu.

Zbog svega naprijed navedenog trebalo je temeljem čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 14. kolovoza 2001. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

Katica Jelić, v.r.