Rev-463/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 463/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z.J. iz Z., koga zastupa punomoćnik O.I., odvjetnik iz Z., protiv tuženika D. iz Z., koga zastupa punomoćnik M.D., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. listopada 1992. br. Gž 5723/92 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 11. ožujka 1992. br. Pn 2875/91, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju plati iznos od 1,150.000 HRD sa kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 350.000 HRD odbijen. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presude sudova nižeg stupnja ukinu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Kao tuženikov radnik tužitelj je doživio nesreću na radu 26. listopada 1979. kojom je prilikom ozlijeđen. U ovoj parnici on traži da se tuženiku naloži da mu naknadi štetu za koju tvrdi da ju je pretrpio u svezi s navedenom nesrećom na radu.

Sudovi nižeg stupnja su ocijenili da postoji tuženikova odštetna odgovornost te su tužbenom zahtjevu djelomično udovoljili.

Revident nije u pravu kad smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo već samim time što se je u obrazloženju svoje odluke pozvao na odredbu materijalnog prava koju nije trebalo primijeniti. Po shvaćanju ovog Vrhovnog suda, ako je sud utemeljio svoju odluku na odredbi materijalnog prava koju nije trebao primijeniti, pogrešna primjena materijalnog prava u smislu čl. 356. preuzetog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 - u daljnjem tekstu: ZPP) ne postoji ako bi i uz primjenu materijalno-pravne odredbe koju treba primijeniti valjalo donijeti jednaku odluku. Takva odluka suda nije, naime, nezakonita pa je žalbeni sud ne može preinačiti, a ukidanje te odluke ne bi imalo nikakvog smisla, jer bi sud prvog stupnja morao ponovno donijeti jednaku odluku, samo što bi se u njoj pozvao na druge materijalno-pravne propise. Zato će sud drugog stupnja u takvom slučaju, ako nađe da su odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrđene te da je pobijana odluka suda prvog stupnja zakonita i uz primjenu mjerodavnih odredaba materijalnog prava, odbiti žalbu kao neosnovanu i u svojoj odluci naznačiti materijalno-pravne odredbe koje je primijenio. Upravo tako je postupio sud drugog stupnja u ovoj pravnoj stvari. Sama okolnost što žalbeni sud u svojoj odluci nije naveo u kojem je glasilu publiciran propis na koji se pozvao, ne čini tu odluku nezakonitom.

U vrijeme štetnog događaja bio je na snazi pročišćeni tekst Zakona o zaštiti na radu objavljen u "Narodnim novinama" br. 19/78 (tako da i tuženik u reviziji pogrešno naznačuje gdje je propis publiciran). U smislu odredaba čl. 2. st. 3. i 4. navedenog zakona tuženik odgovara za spornu tužiteljevu štetu ako ne dokaže da je ona nastala uslijed više sile, protupravnog djelovanja treće osobe ili uslijed grube nemarnosti tužitelja. Ni jednu od navedenih okolnosti tuženik nije dokazao. Pri tome, protivno navodima revidenta, ni ovaj Vrhovni sud ne smatra da se je nalazom i mišljenjem vještaka L.N., dipl. ing. dokazano da je tužitelj grubom nemarnošću skrivio nastanak štetnog događaja, budući da spomenuti nalaz i mišljenje ne daju osnova za takav zaključak.

Ne stoji ni revizijski navod da presude sudova nižeg stupnja ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP), a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 17. studenog 1993.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.