Legislator Case Law & Legislation
I Kž-69/1993-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld conviction for theft based on reliable evidence and defendant's prior confession.

Case Number I Kž-69/1993-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for theft involving two burglary crimes. The defendant argued that his initial confession was obtained under psychological pressure by police officers, yet the court found his trial defense and specific details regarding the second crime proved guilt beyond doubt. Consequently, the court ruled that the first-instance judgment correctly assessed the evidence and applied the law without error, confirming the conditional sentence.

Legislator headnote

AI generated

Article 384 of the Criminal Procedure Act; Article 376 and 379 of the Criminal Procedure Act: An appeal is inadmissible if the first-instance court's findings on decisive facts are supported by reliable evidence and the defendant's defense amounts to a simplified denial without substantive argumentation.

Keywords

AI generated
criminal appeal dismissal theft conviction upheld psychological pressure defense confession validity conditional sentence evidence assessment burgle crimes

Cited Legislation

AI generated
Article 384 of the Criminal Procedure Act
Article 376, paragraphs 1 and 2 of the Criminal Procedure Act
Article 379 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 69/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. D.M. zbog krivičnog djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi s čl. 130. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Splitu od 4. prosinca 1992. K 484/92, u sjednici održanoj 10. ožujka 1993.g. u prisutnosti zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske M.I.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. D.M., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojnog suda u Splitu oglašen je krivim opt. D.M. zbog kriv. djela iz čl. 131. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi s čl. 130. st. 1. KZRH, te mu je primjenom čl. 52. st. 1. OKZRH izrečena uvjetna osuda s izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i rokom kušnje od tri godine.

Protiv presude žalbu je podnio optuženik, iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede krivičnog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nisu osnovani prigovori pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, koji se svode na optuženikovu konstataciju da je osuđujućoj presudi temelj bio samo optuženikovo priznanje djela pred istražnim sucem, a to je priznanje porekao i za to dao valjane razloge na glavnoj raspravi, (priznanje je dao pod određenom psihičkom prisilom djelatnika Policijske uprave Zadar, koji su mu sugerirali priznanje, kako provalne krađe u

I Kž 69/93

samoposlugu 21. na 22.VIII.1992.g., tako i provalnu krađu u garažni prostor 17. listopada 1992.g.).

Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama optuženika, koje ustvari predstavljaju ponavljanje njegove na glavnoj raspravi dane obrane, sud prvog stupnja je ocjenom takove njegove, potpuno izmijenjene, obrane na glavnoj raspravi, u kojoj on poriče izvršenje djela provalnih krađa, od kojih je jedna na štetu državne imovine u pretvorbi, a druga na štetu privatne imovine, kao i ostalih provedenih dokaza (iskaza svjedoka P.S. i S.A. ), pouzdano zaključio da je optuženik izvršio obje teške krađe provaljivanjem a na način opisan u izreci presude.

Sud prvog stupnja je za svoja utvrđenja odlučnih i važnih činjenica i indicija na temelju kojih je zaključio da je optuženik izvršio odnosna djela dao potpune i uvjerljive razloge do kojih je došao pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza.

Već i sama okolnost da je optuženiku bilo stavljeno na teret izvršenje dviju provalnih krađa u samoposlugu, i to jedne u srpnju mjesecu 1992.g. a druge u kolovozu mjesecu, a optuženik priznaje pred istražnim sucem učin djela samo u odnosu na provalnu krađu u samoposlugu, koja je izvršena u kolovozu mjesecu 1992.g., nedvojbeno ukazuje da na optuženika nije izvršena nikakva prisila od strane djelatnika navedene Policijske uprave, kada on priznaje samo ono što je doista učinio, dok izvršenje provalne krađe u srpnju mjesecu kategorički poriče, pa ta provalna krađa nije ni ušla u sadržaj optužnog akta.

Da psihička prisila nije postojala, nedvojbeno govori i činjenica, da je provalna krađa u samoposlugu izvršena u kolovozu mjesecu 1992., kada su, povodom izvršenja tog djela, i djelatnici Policijske uprave Zadar ispitivali optuženika. No, optuženik je tek 12. listopada 1992.g. prvi puta dao svoju obranu pred istražnim sucem, pa ovaj duži vremenski interval od davanja izjave do ispitivanja pred istražnim sucem, ukazuje na nepostojanje prisile u trenutku davanja obrane.

U odnosu na drugu provalnu krađu, koja je izvršena u listopadu mjesecu 1992.g., optuženik ne samo da se kao hrvatski vojnik nalazio u neposrednoj blizini garažnog prostora, vlasništvo S.A., već je detaljno opisao predmete koje je otuđio, uz posebno navođenje da je motor mješalice spremio u blizini garažnog objekta, jer ga zbog njegovih dimenzija nije mogao smjestiti u prtljažnik automobila. Na mjestu na kojem ga je sakrio u grmlju, te pokrio šatorskim krilom, oduzeti predmet je i pronađen. Upravo ovo detaljno navođenje mjesta izvršenja djela, opis oduzetih stvari, način postupanja sa stvarima ukazuju da je optuženik i to djelo izvršio, dok sve ostale okolnosti utvrđene po sudu prvog stupnja samo upotpunjavaju jasnu sliku o optuženikovom svijesnom i voljnom izvršenju navedenih krivičnih djela.

Slijedom toga se žalbeni navod optuženika, da pred istražnim sucem nije govorio istinu, već je ta njegova obrana rezultat sugestije i pritisaka koji su na njega vršeni, svodi se zapravo na pojednostavljeno poricanje djela, bez ikakve ozbiljnije argumentacije za svoje tvrdnje, a djela je okolnosno i potpuno priznao pred istražnim sucem pa njegovi žalbeni prigovori nisu osnovani, niti ono bitno, oni ne dovode u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja - 3 -

I Kž 69/93

o odlučnim činjenicama vezanim za postupanje optuženika u izvršenju djela, a niti upućuju na potrebu daljnjeg upotpunjavanja činjeničnog stanja.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvoga stupnja ispravno je primijenio krivični zakon kada je optuženika oglasio krivim za djela iz izreke pobijane presude.

Nema, dakle, u pobijanoj presudi činjeničnih nedostataka, koje u žalbi ističe optuženik, kao ni povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP.

Nije osnovano ni žalbeno pobijanje zbog odluke o krivičnoj sankciji (suglasno čl. 379. ZKP).

Sud prvog stupnja u dovoljnoj je mjeri cijenio okolnosti vezane za optuženikovo aktivno sudjelovanje u Specijalnoj jedinici MUP-a Republike Hrvatske, a potom u redovima hrvatske vojske, a posebno optuženikovu neosuđivanost te mladost, pa će i po ocjeni ovog suda drugog stupnja sama prijetnja kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini krivična djela, čime će u konkretnom slučaju biti ostvarena svrha izricanja uvjetne osude.

Na temelju svega izloženog, o žalbi optuženika presuđeno je, temeljem čl. 384. ZKP, kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. ožujka 1993.g.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Novoselec dr Petar, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši stručni referent:

/Vladimir Vuletin/