I Kž-572/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 572/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Zmajevića, Vesne Vrbetić, Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M., zbog kaznenih djela iz čl. 90. KZ, i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. veljače 2007. godine, br. K-31/06, u sjednici održanoj dana 5. rujna 2007. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. V. M. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, presudom od 15. veljače 2007. godine, br. K-31/06, proglasio je krivim opt. V. M. zbog kaznenih djela protiv života i tijela, ubojstva iz čl. 90. KZ, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvanaest (12) godina, ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, za koje mu je na temelju istih zakonskih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam (8) godina, kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 1. u svezi čl. 263. st. 1. KZ, za koje mu je na temelju čl. 271. st. 1. KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i kaznenog djela protiv javnog reda, nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. st. 1. KZ, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest (6) mjeseci, te je optuženik uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest (15) godina, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 3. lipnja 2006. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 76. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali najdulje tri (3) godine.

Na temelju čl. 80. st. 1. i 3. KZ prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, kao u izreci pobijane presude.

I Kž 572/07-4

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju S. G., odvjetniku iz V., iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 20. lipnja 2007. godine, br. KŽ-DO-1018/07, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP navodeći da se pobijana presuda temelji na iskazu optuženika danom bez prisutnosti branitelja, iako je obrana bila obvezna, dakle, na nezakonitom dokazu iz čl. 9. st. 2. ZKP.

Kada bi se presuda temeljila na nezakonitom dokazu, tada bi se radilo o postupovnoj povredi iz čl. 367. st. 2. u svezi čl. 9. st. 2. ZKP, a ne čl. 367. st. 3. ZKP kako se navodi u žalbi.

U navedenom optuženik nije u pravu, budući bi optuženik, prema čl. 65. st. 1. ZKP, trebao imati branitelja već pri prvom ispitivanju ukoliko se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje se može izreći kazna dugotrajnog zatvora, što u ovom postupku nije slučaj, budući se kazna dugotrajnog zatvora ne može izreći niti za jedno kazneno djelo za koje se optuženika teretilo tijekom postupka.

U okviru tog žalbenog osnova, optuženik navodi i da nije postupljeno po čl. 258. st. 2. ZKP odnosno da pri obdukciji K. M. nije utvrđena istovjetnost tijela.

Istovjetnost tijela koje je obducirano nije bila sporna, budući je provedenim očevidom utvrđeno da je lišena života K. M., s osobnim podacima navedenim u zapisniku o očevidu (list 2 – 8 spisa). Istražni sudac je naložio da se mrtvo tijelo preveze na patologiju i obducira, što je i učinjeno, u njegovoj nazočnosti, pa stoga nema sumnje da je obducirana upravo oštećenica K. M. i da je zapisnik o obdukciji pravovaljani dokaz.

Optuženik ističe i postupovnu povredu iz čl. 367. st. 2. toč. 11. ZKP, koja kao takva u ZKP ne postoji, pa je vjerojatnije da žalitelj upire na povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP kada navodi da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

Neosnovano optuženik tvrdi da nije razvidno da li su oduzete dvije puške i koja od tih pušaka je bila predmet vještačenja.

I Kž 572/07-4

Naime, pretragom stana kod optuženika je nađena automatska puška sa preklopnim kundakom marke C. z., K., serijskog broja … crne boje, koja je oduzeta i pri tome je optuženiku izdana potvrda o privremenom oduzimanju predmeta pod brojem 157601 (list 48 spisa), a što je i konstatirano u zapisniku o pretrazi stana i drugih prostorija (list 44 – 47 spisa).

Dakle, oduzeta je jedna puška i ta je bila predmet vještačenja, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja balističkog vještaka.

S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrđeno niti da bi bila ostvarena koja od postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ističe da nije utvrđena tjelesna ozljeda ošt. A. M., jer da sud nije raspolagao potrebnom medicinskom dokumentacijom.

Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u dokaznom postupku izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju za A. M., izvješće o izvršenoj medicinskoj intervenciji od strane Hitne medicinske pomoći (list 25 spisa), te prijavu ozljede Opće bolnice V. – Zdravstvene djelatnosti za kirurške bolesti (list 77 spisa) koja dokumentacija je valjan dokaz i na temelju koje je utvrđeno da je oštećenica zadobila prostrjelnu ranu četvrtog prsta s prijelomom srednjeg članka, koja povreda je bila teške naravi, a što proizlazi i iz njezina iskaza.

Provođenje medicinskog vještačenja se ne ukazuje potrebnim, a niti je optuženik to predlagao tijekom postupka.

Nadalje, optuženik ustrajava na obrani da je ošt. A. M. posegnula za puškom koju je držao u ruci, te da je u natezanju došlo do opaljenja.

Opravdano sud prvog stupnja tu obranu nije prihvatio, s obzirom na iskaz svjedoka A. M. koja je iskazala da je primijetila optuženika, koji je s automatskom puškom, bez riječi, ušao u hodnik, da je skočila na njega i da ju je on odgurnuo prema ulaznim vratima u kuhinju, te da je u slijedećem trenutku usmjerio pušku prema njezinoj majci, K. M., koja se nalazila iza nje i nakon toga ispalio hitac. Iskazala je, te pokazala na provedenoj rekonstrukciji njihov međusobni položaj u kojem nije bila u kontaktu, niti sa optuženikom, niti sa puškom.

Navedeni iskaz je sukladan provedenom balističkom vještačenju, te ostalim materijalnim dokazima, nađenoj čahuri te oštećenju na zidu od metka, te strijelnom kanalu ozljede ošt. K. M..

Optuženik navodi da predmetna puška na glavnoj raspravi nije razgledana, pa izražava sumnju u njezino postojanje iako nije sporno da je puška oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta i dostavljena na vještačenje Centra za kriminalistička vještačenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (nalaz na listu 199 – 208 spisa), a vidljiva je i u foto-dokumentaciji vještačenja (list 211 spisa).

I Kž 572/07-4

Obrana na glavnoj raspravi nije tražila da se predmetna puška razgleda, niti se provođenje tog dokaza ukazivalo potrebnim u cilju utvrđenja činjeničnog stanja, koje drugostupanjski sud nalazi u potpunosti i pravilno utvrđenim.

Nije osnovan niti prijedlog optuženika za provođenje dopune balističkog vještačenja, u pravcu utvrđenja kuda padaju čahure pri pucanju, na što je vještak, dipl. ing. G. M. odgovorio i dao mišljenje, koje žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.

Optuženik u žalbi izjednačava smanjenu ubrojivost u srednjem stupnju, u vrijeme počinjenja djela pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, a koja je utvrđena provedenim psihijatrijskim vještačenjem, sa neubrojivošću u čemu nije u pravu, budući je smanjeno ubrojiva osoba ubrojiva osoba, što znači da je, za razliku od neubrojive osobe, njezina sposobnost da shvati značenje svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila smanjena, ali ne i isključena kao kod neubrojive osobe. Smanjena ubrojivost ne isključuje krivnju, ali je smanjuje, pa se stoga takva osoba može blaže kazniti. U konkretnom slučaju ta je okolnost cijenjena optuženiku kao olakotna prilikom odmjeravanja kazne.

Iz navedenih razloga činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Obrazlažući žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona optuženik navodi da se kazneno djelo iz čl. 271. st. 1. u svezi čl. 263. st. 1. KZ može počiniti samo s namjerom, u čemu je u pravu, a to je utvrdio i u pobijanoj presudi obrazložio sud prvog stupnja, nalazeći utvrđenim da optuženik svjesnim i voljnim ispaljivanjem streljiva u smjeru K. M., ispred koje se nalazila kćer A. M., osim što lišava života K. M. dovodi svjesno i voljno, općeopasnom radnjom i općeopasnim sredstvom, u opasnost život i tijelo A. M., postupajući s izravnom namjerom, dok je u odnosu na težu posljedicu koja je nastupila, postupao iz nehaja.

Dakle, sud prvog stupnja je djelo pravilno pravno označio i stoga nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koju ukazuje.

Nije u pravu optuženik niti kada navodi da u odnosu na djelo nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz toč. 3. izreke pobijane presude nedostaje element protupravnosti, jer da nije izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta iz čl. 80. KZ.

Optuženik je nabavio i držao automatsku pušku s preklopnim kundakom C. z. K., serijskog broja …, s pripadajućim spremnimkom i mecima, čije nabavljanje i držanje građanima nije dopušteno i u tome je sadržana protupravnost kao element kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ za koje je optuženik proglašen krivim u toč. 3. izreke pobijane presude.

Uzgred, žalitelju se napominje da je optuženiku izrečena sigurnosna mjera iz čl. 80. st. 1. i 3. KZ, oduzimanja predmetne puške, spremnika za streljivo i metaka (st. 3. prvostupanjske presude). Oduzimanje tih predmeta je obvezno prema čl. 335. st. 3. KZ, na koju odredbu se sud prvog stupnja poziva u obrazloženju pobijane presude, a puška je ujedno i sredstvo kojim je kazneno djelo počinjeno, pa je ostvaren i taj osnov za oduzimanje predmeta.

Međutim, primjena te sigurnosne mjere nije uvjet da bi bila ostvarena bita obilježja kaznenog djela iz čl. 335. st. 1. KZ kako to pogrešno drži žalba.

I Kž 572/07-4

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP nije utvrđeno niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, budući je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne i ta utvrđenja nisu žalbenim navodima s uspjehom osporena.

Uz sve olakotne okolnosti, raniju neosuđivanost, sudjelovanje u Domovinskom ratu, odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata i medaljom Oluja, nepovoljne obiteljske prilike u kojima je optuženik odrastao i odgajan, loše socijalne prilike u kojima je živio, te smanjenu ubrojivost, optuženiku je opravdano kao otegotna okolnost cijenjena, ostalo navedeno u pobijanoj, i činjenica da je bježao i skrivao se nakon počinjenja djela, naoružan automatskom puškom, zbog čega je bila organizirana velika potraga tijekom koje je uhićen.

Utvrđenim kaznama zatvora za svako pojedino djelo, te jedinstvenom kaznom zatvora i po mišljenju ovog suda, kao suda drugog stupnja, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ.

Iz navedenih razloga nije prihvaćena žalba optuženika niti zbog odluke o kazni.

Psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik ovisnik o alkoholu i da je ta ovisnost imala odlučujući utjecaj na počinjenje kaznenog djela iz toč. 1. i 2. izreke pobijane presude i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti neko kazneno djelo, opravdano je primijenjena, po vještaku predložena, sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ.

Izrečena sigurnosna mjera iz čl. 80. KZ je u skladu sa zakonom, što je već ranije obrazloženo.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 5. rujna 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Dražen Tripalo, v. r.