I Kž-747/2013-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 747/13-7

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić-Radaković, kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Melite Božićević-Grbić, Žarka Dundovića i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B. i dr., zbog kaznenog djela iz 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 3. listopada 2013. broj K-9/11, u sjednici održanoj 11. studenog 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D. B. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom donijetom u ponovljenom postupku, opt. D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, pa je na temelju citirane zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada, što iznosi 730 sati rada. Na temelju čl. 55. st. 5. KZ/11, opt. D. B. je dužan izvršiti rad za opće dobro u roku koji ne može biti kraći od jednog mjeseca niti dulji od dvije godine, a rok će odrediti nadležno tijelo za probaciju. Ukoliko svojom krivnjom ne izvrši rad za opće dobro, sud će na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11 donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

Na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11, od opt. D. B. je oduzet heroin u količini 8,28 grama.

Na temelju čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 – pročišćeni tekst i 115/06 – dalje u tekstu:

I Kž 747/13-7

ZKP/97) naloženo je opt. D. B. naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu 4.550,00 kn, dok je na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 oslobođen obveze plaćanja paušalne svote.

Istom je presudom opt. E. S., na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP/97 oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97 pa su, na temelju čl. 123. st. 1. ZKP/97, troškovi kaznenog postupka u odnosu na njega pali na teret proračunskih sredstava.

Protiv ove presude državni odvjetnik se žali i to u odnosu na opt. D. B. zbog odluke o kazni, a u odnosu na opt. E. S. i oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu u odnosu na opt. D. B. preinačiti na način da se osudi na strožu kaznu, a u odnosu na opt. E. S. presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Opt. D. B., putem braniteljice T. B., odvjetnice iz Z., žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (što je u žalbi pogrešno označeno kao „…pogrešno i nepotpuno utvrđeno materijalno pravo…“) i zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti, optuženika osloboditi od kazne, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu opt. D. B. s prijedlogom žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, a opt. E. S., putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni opt. D. B. i braniteljica T. B., jer su to zahtijevali (čl. 374. ZKP/97) ali sjednici nisu nazočili.

Žalbe su neosnovane.

Nije u pravu opt. D. B. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da je trebalo utvrditi njegov bitan doprinos otkrivanju kaznenog djela, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je opt. D. B. i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

Suprotno žalbenim navodima opt. D. B. i suprotno navodima državnog odvjetnika u odnosu na opt. E. S., činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja, zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su na izvedenim dokazima utemeljeni kako zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica na temelju kojih je utvrđeno da je opt. D. B. počinio odnosno kazneno djelo, tako i zaključci kako nema jednoznačnih i čvrstih pokazatelja za zaključiti da je opt. E. S. počinio kazneno djelo.

I Kž 747/13-7

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je opt. D. B., neovlašteno, posredovao u kupnji 8,28 grama heroina za opt. E. S. koji mu je prethodno dao 3.000,00 kuna, što dijelom proizlazi iz izvedenih dokaza ali i njegove obrane koju je djelomično izmijenio tek na glavnoj raspravi. Posredovanje opt. B. u kupnji heroina i njegovo davanje 3.000,00 kuna za kupovinu opisao je i opt. E. S. u svojoj obrani koju je, na raspravi, prilagodio izmijenjenoj obrani opt. D. B. Prvostupanjski sud je vrednovao te i takve izmijenjene obrane, iz kojih bi proizlazilo da su obojica optuženika participirali s jednakim novčanim iznosima u kupnji droge, stavio ih u kontekst ostalih izvedenih dokaza te ih, pravilno, ocijenio nevjerodostojnim.

Nasuprot žalbenoj tvrdnji opt. D. B., ovaj optuženik nije bitno pridonio otkrivanju kaznenog djela. Nema dvojbe da je djelatnicima policije predao heroin koji je držao, ali tek nakon što su ga oni uočili i službenim vozilom krenuli prema njemu i tek nakon što mu je djelatnik policije prišao i uhvatio ga za ruku. Ovakav njegov postupak kada je bio suočen s djelatnicima policije i kada više nije bilo prilike za uzmak jer je bilo izvjesno da će se droga kod njega pronaći, ne može se tretirati kao bitno pridonošenje otkrivanju kaznenog djela.

Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je u odnosu na opt. E. S. činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

Nasuprot tvrdnji državnog odvjetnika, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako nema jasnih dokaza koji bi ukazivali na zaključak da je opt. E. S. kupovao heroin radi daljnje prodaje na ilegalnom narko tržištu. Opt. E. S. je dosljedno iskazivao da je heroin, koji je posredstvom opt. B. kupio, bio namijenjen isključivo za osobne potrebe i to za dulje vrijeme. Ovo je potvrdio i opt. D. B. a potvrđeno je, u dijelu u kojem je to moglo biti, vještačkim nalazima i mišljenjima dr. E. Ž. i dr. A. S. Naime, vještaci su suglasni da je opt. E. S. u inkriminirano vrijeme bio ovisnik o heroinu, a vještak dr. E. Ž. je posebno naglasio kako je optuženik bio u velikom strahu kada se približavalo vrijeme isteka količine droge (list 219 spisa). Ovaj je detalj sud prvog stupnja pravilno stavio u kontekst nedvojbene činjenice da je opt. E. S. pravosudni policajac u Zatvoru u Z. i zato je izbjegavao heroin nabavljati na ulici i na taj se način izložiti opasnosti da bude uočen i prepoznat kao ovisnik. S tim u svezi je logičan zaključak prvostupanjskog suda kako je kupljeni heroin u količini od 8,28 grama trebao opt. S. poslužiti za dulje vremensko razdoblje kako bi se, poglavito zbog posla koji je obavljao, što rjeđe izlagao riziku kupovine. Svoje utvrđenje da je opt. E. S. heroin posjedovao samo za osobne potrebe, prvostupanjski sud je potkrijepio zaključkom kako tijekom postupka ništa nije utvrđeno što bi, makar i posredno, moglo ukazivati na namjeru optuženika kupiti heroin radi daljnje prodaje, pa tako pretragom kuće nije pronađeno baš ništa što bi ukazivalo na vaganje, prepakiranje i daljnju prodaju heroina.

Nasuprot stajalištu žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza osnovano utvrdio da je opt. D. B. počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude, odnosno da nema pouzdanih dokaza iz kojih bi se, s potrebnom izvjesnošću, moglo zaključiti kako je opt. E. S. počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ/97.

Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuju žalitelji.

I Kž 747/13-7

Kako je od počinjenja kaznenog djela pa do donošenja presude na snagu stupio novi Kazneni zakon, prvostupanjski sud je bio u obvezi, poštujući odredbu čl. 3. st. 2. KZ/11, primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja.

Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio postojanje pravnog kontinuiteta između kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97 i čl. 190. st. 2. KZ/11 i zato je pravilno primijenio zakon koji je blaži za opt. D. B., a u odnosu na opt. E. S. je, pravilno, utvrdio kako nema pravnog kontinuiteta u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/97 jer posjedovanje droge više nema obilježje kaznenog djela, pa ga je oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97.

Nije u pravu državni odvjetnik kada se, u odnosu na opt. D. B., žali zbog odluke o kazni. Opt. D. B. se nije izrijekom žalio zbog odluke o kazni, međutim njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji (čl. 382. ZKP/97).

Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

Prilikom odmjeravanja kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud je opt. D. B., olakotnim, cijenio što je otac malodobnog djeteta, više nije dolazio u sukob sa zakonom, primjereno držanje i izražen stav pred sudom, izraženo žaljenje, činjenicu što je u međuvremenu završio fakultet i što je posvećen svojoj obitelji. Otegotnim je cijenjeno što je jednom, prije više godina, bio osuđivan zbog kaznenog djela protiv imovine, kada mu je primijenjena uvjetna osuda.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima nalazi da je prvostupanjski sud utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (čl. 47. KZ/11), te o svrsi kažnjavanja (čl. 41. KZ/11), sud prvog stupnja je, pravilno, ocijenio optimalnim kaznu zatvora u trajanju jedne godine zamijeniti radom za opće dobro.

Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97, nije našao da bi

I Kž 747/13-7

bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

S obzirom na izloženo, trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. studeni 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović,v.r.

Lidija Grubić-Radaković, v.r.