Jž-1097/2019-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-1097/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluke kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Z. R. zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. R., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, od 17. prosinca 2018., broj: 6 Pp J-1753/17, u sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2019.

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba okrivljenog Z. R. osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Pobijanom presudom je okrivljeni Z. R. proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 39a. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u izreci, te mu je, na temelju istog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), izrečena ublažena novčana kazna od 2.000,00 kuna u koju kaznu mu je, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da za platiti ima 1.700,00 kuna, s time da se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko okrivljenik u određenom mu roku plati dvije trećine izrečene (pravilno je preostale) novčane kazne.

Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK „Hajduk“ i Nogometna reprezentacija Republike Hrvatske s obvezom boravka u nadležnoj policijskoj postaji u trajanju od 2 godine.

Također, istom presudom je okrivljenik obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Okrivljenik prvenstveno navodi kako pobijanom presudom nisu otklonjeni nedostaci zbog kojih je drugostupanjski sud već jednom ukinuo presudu prvostupanjskog suda. Kao i u prethodnom postupku, i ovaj put je prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru bez bilo kakvog obrazloženja. Doduše, sud je dao određene generalne razloge i opravdanja u pravcu potrebe izricanja zaštitnih mjera, ali osim tih općeniti razloga sud nije dao niti jedan individualni razlog zašto je baš u odnosu na njega konkretno izrekao takvu vrstu zaštitne mjere, u takvom trajanju.

Pogotovo je nejasno kako sud prilikom izbora vrste i mjere kazne pronalazi cijeli niz olakotnih okolnosti, i izriče novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma, a s druge strane izriče strožu zaštitnu mjeru (s boravkom u policijskoj postaji) u najdužem mogućem trajanju (od dvije godine). Osim toga, okrivljenik ističe kako prvostupanjski sud, prilikom obrazlaganja duljine trajanja zaštitne mjere, spominje njegovo dosadašnje ponašanje s brojnim prekršajima iz oblasti javnog reda i mira, a da opet ne navodi o kojim konkretno prekršajima se radi, kada je za njih procesuiran i je li proglašen krivim.

Nadalje, okrivljenik tvrdi kako je izreka presude nerazumljiva jer se unutar činjeničnog opisa navode podaci koji ne ulaze u radnju počinjenja djela (primjerice vrijeme uhićenja), a također nije jasno na temelju čega sud zaključuje da je tzv. „Stroboskop“ uopće pirotehničko sredstvo. Osim toga, okrivljenik smatra da se pobijana presuda temelji na dokazu iz članka 90. Prekršajnog zakona – službenoj bilješci I.PP Split koja je nezakoniti dokaz, te skreće pozornost na činjenicu da se prvostupanjski sud poziva na njegovu prekršajnu kažnjavanost bez da je navedeno o kojim točno odlukama je riječ, a sve zbog možebitnog nastupanja rehabilitacije.

Osim toga, okrivljenik ističe kako se u samoj izreci tj. činjeničnom opisu prekršaja spominje postojanje stanovitog video zapisa, a da presuda ne sadrži podatke o sadržaju istog, kao niti podatke o tome tko je taj video zapis napravio. Zaključno, okrivljenik tvrdi kako je prvostupanjski sud počinio niz povreda i pogrešaka prilikom donošenja pobijane presude te predlaže tu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

Pobijana prvostupanjska presuda donesena je u ponovljenom postupku, tj. u postupku koji je proveden nakon što je ovaj Sud, povodom žalbe okrivljenika, rješenjem broj Jž- 3141/2016 od 22. veljače 2017. ukinuo presudu prvostupanjskog suda broj 6 Pp J-3958/16 od 2. listopada 2016. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona jer u presudi nisu bili navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i to u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru. U spomenutom rješenju ovaj Sud je jasno naveo u čemu se sastojala bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, upućujući na odredbu članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona kojom odredbom je propisan sadržaj obrazloženja presude. Međutim, nakon ponovljenog postupka prvostupanjski je sud donio novu – pobijanu presudu, ponovno počinivši istu vrstu povrede tj. bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Osim toga, ispitujući pobijanu presudu vidljivo je da prvostupanjski sud nije ispravio niti druge propuste i nedostatke na koje je ovaj Sud u svom rješenju broj Jž-3141/2016 od 22. veljače 2017. ukazao. Primjerice, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponovno upozorava okrivljenika da će se pogodnost uplate koja se odnosi na dvije trećine novčane kazne, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, okrivljeniku uzeti u obzir ukoliko u danom mu roku plati dvije trećine izrečene kazne, unatoč tome što je u spomenutom rješenju upozoren da je pravilno navesti da će tu pogodnost okrivljenik ostvariti ukoliko plati dvije trećine od preostale novčane kazne. Naime, okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme uhićenja. Nadalje, u spomenutom rješenju je prvostupanjskom sudu skrenuta pozornost da je posebni propis, o kojem se u konkretnom slučaju radi, Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i to je točno ime navedenog propisa te taj propis tako treba i označavati uz navođenje brojeva „Narodnih novina“, u kojima je objavljen Zakon ( broj 117/03.), sa svim svojim izmjenama i dopunama (71/06., 43/09., 34/11.). Međutim, prvostupanjski sud ne prihvaća navedeno već i dalje predmetni prekršaj označava kao prekršaj iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

Što se tiče žalbene osnove iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona predmetna pobijana presuda ponovno ne sadrži jasne razloge za izricanje zaštitne mjere. Iako prvostupanjski sud daje određene razloge, oni su općenite prirode i kroz takve razloge se vidi općeniti smisao i svrha izricanja zaštitnih mjera u prekršajima vezanim za športska natjecanja, ali ne i odgovor na pitanje zašto je u konkretnom slučaju, u odnosu na konkretnog okrivljenika izrečena upravo takva zaštitna mjera i to upravo u trajanju u kojem je izrečena. Jedini navod obrazloženja koji dovodi u vezu okrivljenika i izrečenu mu zaštitnu mjeru jeste navod o njegovom dosadašnjem ponašanju s brojnim prekršajima iz oblasti javnog reda i mira. Međutim, nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud izvodi takav zaključak budući da tijekom postupka nije izveden niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo navedeno vidljivo, tj. iz kojeg bi bila vidljiva dosadašnja eventualna kažnjavanost okrivljenika.

Nadalje, opravdano okrivljenik nejasnim i kontradiktornim ističe činjenicu da prvostupanjski sud s jedne strane okrivljeniku izriče novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma, nalazeći niz olakotnih okolnosti, dok s druge strane izriče strožu zaštitnu mjeru – obveza boravka u policijskoj postaji, u maksimalnom trajanju od dvije godine.

Također se prvostupanjskom sudu ukazuje na činjenicu da izreka presude, i to u dijelu koji sadrži činjenični opis djela, sadrži niz podataka koji po svojoj prirodi ne ulaze u činjenični opis prekršaja, što dovodi do nejasnoće i nerazumljivosti izreke. Osim toga, iz koncepcije takvog činjeničnog opisa proizlazi da je okrivljenik kriv „što je provedenim kriminalističkim istraživanjem, pregledom video zapisa i snimaka utvrđeno da je“ postupao na određeni način, dalje opisan. Također, u činjeničnom opisu se nepotrebno navodi kako je službeni spiker objavio i zamolio gledatelje da ne pale pirotehnička sredstva, kao i da je okrivljenik uhićen, zadržan i priveden na sud.

Činjenični opis prekršaja treba sadržavati činjenice i okolnosti koje čine obilježje (biće) prekršaj, nakon čega treba naznačiti pravni opis prekršaja i na kraju pravnu kvalifikaciju prekršaja.

Na temelju žalbene osnove iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, valjalo je prihvatiti žalbu okrivljenika te ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ne upuštajući se, za sada, u razmatranje osnovanosti žalbenih razloga koji se odnose na ostale žalbene osnove, jer je naprijed navedeni razlog dovoljna osnova za ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prvostupanjski sud će u ponovnom suđenju, ponovno, na sve okolnosti događaja ispitati okrivljenika, te provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga će ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, uz otklanjanje naprijed utvrđenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, te uz uvažavanje svih uputa danih mu od strane ovog Suda, donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koja će biti valjano obrazložena, kako je propisano člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona, u odnosu na sve činjenice relevantne za odluku o krivnji, kao i vrsti, odnosno, visini prekršajnopravne sankcije, te troškova postupka.

Stoga je, na temelju članka 206. stavka 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. svibnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v. r.

Goranka Ratković, v.

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.