Rev-1215/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1215/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J., kojeg zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik iz V., protiv tuženika "Hrvatske šume" JP za gospodaranje šumama i šumskim zemljištima u RH, Zagreb, Uprava šuma Vinkovci, te umješaća na strani tuženika A. D., koga zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik iz V., radi prodaje stana, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. ožujka 1997. br. Gž 357/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 17. prosinca 1996. br. P 1473/93-26, u sjednici održanoj dana 5. studenog 1998.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, ukidaju presude Županijskog suda u Osijeku od 13. ožujka 1997. br. Gž 357/97- 2 i Općinskog suda u Vinkovcima od 17. prosinca 1996. br. P 1473/93-26, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženo je JP za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u RH "Hrvatske šume" Z. - Uprava šuma V., dužno je prodati tužitelju K.J. iz V., sada u Zagrebu etažni stan, površine 107,42 m5 u višestambenoj zgradi - neboderu u V., na ... katu, stan broj ..., koji se sastoji od predsoblja, dnevne sobe, sobe, spavaće sobe, dječje sobe, kuhinje, kupaone, WC-a, smočnice i dva balkona kao i drvarnice i zajedničkih uređaja koji pripadaju uz ovaj stan u razmjernom dijelu prema vrijednosti stana u odnosu na druge stanove sagrađenoj na kč.br. 767/160 upisanoj u zk.ul.br. 241 k.o. V. za kupovnu cijenu od ... kn, uz obročnu otplatu u mjesečnim obrozima kroz 30 godina, time da prvi obrok i učešće iznosi ... kn plativ u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a slijedeće mjesečne obroke najkasnije do 15-tog u mjesecu počevši od slijedećeg mjeseca iza dospijetka prvog obroka - učešća sve prema obračunu vještaka na dan presude uzimajući u obzir sve olakšice kao i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude uknjiži svoje pravo vlasništva na predmetnom stanu te naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Za slučaj da se steknu uvjeti za revalorizaciju pojedinog obroka tužena je dužna pravodobno obavijestiti tužitelja o revalorizaciji. Ova presuda zamjenjuje Ugovor o kupnji stana."

II. Tužitelj K.J. dužan je naknaditi umješaču A.D. troškove postupka u iznosu od 1.661,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu djelomično preinači u smislu navoda revizije, podredno da se istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je podnio tuženiku zahtjev za kupnju stana u smislu odredbe čl. 4. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92, 69/92), ali je tuženik odbio da sa tužiteljem sklopi ugovor o prodaji spornog stana, pa je tužitelj pokrenuo nazočnu parnicu u smislu odredbe čl. 9. st. 2. istog Zakona.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, koje se sastoji u slijedećem:

Tužitelj je dne 27. listopada 1989. godine podnio molbu Radničkom savjetu tuženika "za otkaz stanarskog prava" radi daljnjeg članstva u stambenoj zadruzi K., te je Radnički savjet tuženika donio Odluku od 30. 10. 1989. godine br. 770/89, kojom se tužitelju K.J. daje otkaz stanarskog prava na spornom stanu, te da će se otkaz stanarskog prava ostvariti danom stjecanja mogućnosti useljenja u porodičnu kuću (str. lista 11 spisa).

Sud drugog stupnja prihvaćajući navedeno utvrđenje suda prvog stupnja i imajući u vidu, da je tužitelj dobio stambeni kredit, prihvatio je ocjenu suda prvog stupnja, da je tužitelju u smislu odredaba čl. 95. i 96. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86, 22/92) sporazumno prestalo stanarsko pravo na spornom stanu jer je istekao primjeren rok za njegovo iselenje u smislu odredbe čl. 358. st. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94 i 7/96), s obzirom na protek vremena od osam godina u kojem je tužitelj mogao izgraditi kuću.

Međutim, između stranaka nije bio sporan samo rok za iselenje, kojeg su ocjenili sudovi nižeg stupnja primjenom odredbe čl. 358. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, već i nemogućnost ispunjenja obveze tužitelja da izvrši svoju obvezu glede izgradnje kuće iz objektivnih razloga u smislu odredbe čl. 137. ZOO. Naime, tužitelj je u postupku pred sudom prvog stupnja, kao i u žalbi tvrdio, da je došlo do nemogućnosti ispunjenja njegove obveze iz objektivnih razloga (ratno stanje, visina stambenog kredita i premještaj), a što sudovi nižeg stupnja nisu raspravili iako se radi o odlučnoj okolnosti za donošenje zakonite presude u ovom sporu.

Ovo iz razloga, jer je u smislu odredbe čl. 9. st. 1. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bilo potrebno utvrditi, da li je tužitelju na spornom stanu prestalo stanarsko pravo na spornom stanu i po kojem zakonskom osnovu.

Stoga je valjalo zbog pogrešne primjene materijlanog prava ukinuti presude sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi, da li je tužitelj iz objektivnih razloga u smislu odredbe čl. 137. Zakona o obveznim odnosima, bio u mogućnosti da ispuni svoju obvezu glede izgradnje kuće u kojem slučaju nebi tužitelju prestalo stanarsko pravo na spornom stanu, a nakon toga će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 5. studenog 1998.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.