I Kž-956/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 956/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D., zbog kaznenog djela iz 218. st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2003. godine, br. K-5/03, u sjednici održanoj dana 7. prosinca 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog I. D. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim I. D. što je počinio kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, te je temeljem čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 33. st. 2. i čl. 57. st. 1. i 2. toč. d/ Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 16. studenog 2002. godine do 14. travnja 2003. godine. Prema optuženom D. izrečena je i sigurnosna mjera iz čl. 80. Kaznenog zakona, te mu je oduzet jedan kuhinjski nož dužine 30 cm, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku oslobođen dužnosti plaćanja istih.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi I. D. po branitelju K. Š., odvjetniku iz Z.,

đenog činjeničnog stanja, pogrešne navodeći da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvr

primjene odredaba kaznenog zakona i odluke o kazni, iako obrazlaže samo žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da ga optuženika osudi blažom kaznenopravnom sankcijom.

I Kž 956/03-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke u odnosu na namjeru optuženika za počinjenje kaznenog djela za koje je proglašen krivim.

Naime, prvostupanjski sud, vrednujući provedene dokaze daje vrlo uvjerljive razloge zašto ih prihvaća kao istinite, za razliku od obrane optuženika, te zašto nalazi da je namjera optuženika bila da prijetnjom nožem oduzme oštećeniku njegov automobil, u čemu nije uspio uslijed dolaska djelatnika policije.

Tvrdnja optuženika da nije posezao za ključevima koje je oštećenik odložio na suvozačko sjedalo, te da je upravo to okolnost da on nije imao namjeru otuđiti vozilo, neuvjerljiva je. Naime, svjedok T. sigurno je iskazao da, nakon što je uspio izaći iz automobila, upravo ne dopuštajući zatvoriti vozačka vrata automobila optuženiku, ga je onemogućio da stavi u pogon automobil i odveze se, a kroz koje vrijeme ga je optuženik nastojao potjerati zamasima noža prema njemu.

U odnosu na iskaz svjedokinje B. N., suprotno tvrdnji iz žalbe, prvostupanjski sud je ispravno prihvatio njen iskaz kao istinit u dijelu u kojem ima saznanja o počinjenju kaznenog djela. Upravo je njen iskaz životan i logičan kada opisuje da je promatrala samo dio događaja, nakon čega je od supruga tražila da obavijesti policiju, a nakon čega se povukla sa prozora zbog neugodne situacije i straha. Naime, upravo takva reakcija, da se nakon viđenog pozove policija i nakon toga povuče sa prozora, za osobu koja nije uključena u zbivanja ukazuje se logičnom i uvjerljivom.

U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra prvostupanjski sud je analizirao isti i obrazložio zašto ga prihvaća kao istinit i točan (list 10 presude), koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud kao sud drugog stupnja te žalitelja upućuje na razloge iz prvostupanjske presude.

Također, nije u pravu optuženik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije sa dovoljno pažnje cijenio njegovo zdravstveno stanje. Ovu okolnost prvostupanjski sud je imao u vidu i cijenio ju zajedno sa ostalim, kako olakotnim, tako i otegotnim okolnostima u procesu individualizacije kazne. Ispravnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti prvostupanjski sud je optuženika osudio odgovarajućom mjerom kaznenopravne sankcije, tj. kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, koja kazna je i prema nalaženju ovog Vrhovnog suda primjerena stupnju opasnosti djela koje je optuženik počinio, kao i njega kao osobe koja je to djelo počinila, a sve vodeći računa o utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Odluke o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta temelji se na ispravno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

I Kž 956/03-3

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 07. prosinca 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.