Rev-3514/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3514/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničara, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja T.J. iz K., V. …, zastupanog po punomoćniku M.K., odvjetniku u V., protiv tuženika K.T. iz K., V. …, zastupane po punomoćniku K.Z. iz K.M., V. br. …, radi odstranjenja sa nekretnine, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 3. kolovoza 1993. godine, br. Gž 784/93-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 1992. godine, br. P 1197/91-12, u sjednici održanoj 22. ožujka 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 1992. godine, br P 1197/91-12 suđeno je:

"Tužena K.T. iz K., V. …, dužna je odstraniti ostatke srušenog zida, na dijelu nekretnine tužitelja, T.J. iz K., V. …, k.č. 28/3 i k.č. 29/3 K.O. K., uz među sa nekretninom tužene, između gospodarskog objekta i stambene zgrade, u dužini od 19,80 m, kao i naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, u iznosu od 16.374 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom Okružnog suda u Varaždinu od 3. kolovoza 1993., br. Gž 784/93-2 žalba tuženice odbijena je kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu, br. P 1197/91-12 od 11. svibnja 1992. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje istom vijeću.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 - dalje: ZPP), jer pobijana kao i prvostupanjska presuda sadrže jasne i određene razloge zbog kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev i obvezana tužena da odstrani građevinski materijal od srušenog zida na dijelu nekretnina tužitelja uz među sa nekretninom tužene, a koji se nalazi između gospodarskog objekta i stambene zgrade tužene, a nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presuda navodi i podataka u spisu.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke vlasnici susjednih nekretnina, koje u naravi predstavljaju gruntište, da se na obiteljsku stambenu zgradu tužene nadovezuje potporni zid do staje tužene, koji je u dijelu, odnosno u dužini od 19,80 m srušen, a postoji samo u dužini od samo 5,20 m i da se ostaci zida i hrpe zemlje nalaze na dvorištu tužitelja, da je do rušenja zida došlo, jer nije sačinjen statički račun, niti je izveden zid u skladu s pravilima struke, te da postoji realna opasnost da se ostali dio zida uslijed djelovanja vode i potiska zemlje sruši, da se uslijed rušenja potpornog zida, kojeg je izvela tužena, na nekretnini tužitelja nalaze ostaci srušenog zida koji otežavaju tužitelju korištenje nekretnine.

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja i po ocjeni ovog revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su naložili tuženoj da odstrani ostatke srušenog zida s nekretnine tužitelja, jer tužitelj na temelju odredbe čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91), kao vlasnik ima pravo posjedovati svoju stvar, koristiti se i raspolagati njome u granicama određenim zakonom.

Kako, dakle, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka a materijalno pravo je pravilno primjenjeno, reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 22. ožujka 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.