Rev-x-454/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev x 454/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice T. M. iz Z., 2. tužiteljice Lj. K. ud. G. i M. K. iz Z., svi zastupani po punomoćnici Lj. M.-M., odvjetnici u Z., a 2. tužiteljica zastupana i po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv 1. tuženika Z. G. i 2. tuženice M. G., oboje iz Z., oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. i p. iz Z., radi utvrđenja ništavim ugovora te predaje u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1600/06 od 30. kolovoza 2006., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2387/04 od 28. travnja 2006., u sjednici održanoj 3. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2387/04 od 28. travnja 2006. naloženo je tuženiku predati slobodan od stvari i osoba poslovni prostor nalazeći se u Z., ..., zvan „A.“ površine 36 m2 s pripadajućom terasom te obiteljsku kuću u Z. u ulici ..., koja se sastoji od kata i prizemlja površine 140 m2 (st. I. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor o zamjeni nekretnina sačinjen ... između ugovornih strana Z. G. i M. G. udove I. s jedne strane te G. K. kao ugovorne strane s druge strane ništav pravni posao. Rješenjem je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Županijski sud u Zadru je presudom poslovni broj Gž-1600/06 od 30. kolovoza 2006. potvrdio prvostupanjsku presudu i rješenje o trošku.

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Rev x 454/10-2

U odgovoru na reviziju 2.tužiteljica Lj. K. predlaže da revizijski sud odbaci kao nedopuštenu odnosno odbije kao neosnovanu reviziju tuženika.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu drugostupanjska presuda donesena je 30. kolovoza 2006., dakle, prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08) te se u postupanju s revizijom primjenjuju odredbe do tada važećeg Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 – dalje: ZPP).

Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu kojom se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da će sud, o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučiti prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Odredbom čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

Nižestupanjski sudovi su postupajući u skladu sa spomenutim odredbama proveli dokaze koje su ocijenili odlučnim i na temelju istih utvrdili činjenice bitne za donošenje odluka u ovom predmetu te činjenica da nisu saslušali svjedoka N. D. o tome da mu je prednik tužitelja kazao da je zamijeni nekretnine sa Z. G. ne ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 8. i čl. 220. ZPP na koje je opisno ukazano u reviziji.

Drugostupanjski sud se očitovao o žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja pa i o navodu da je prvostupanjski sud propustio „u toč. I presude navesti kome su to tuženici dužni predati nekretnine pobliže označene u izreci“ pa ne postoji relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbe čl. 375. st. 1. ZPP.

Ovaj sud nije odgovorio na pitanja koja u reviziji postavljaju tuženici (zašto su tužitelji tužbu podnijeli kraj 1995., zašto sada pok. G. K. svoje nekretnine nije dao na čuvanje svojoj kćeri i zetu), jer nisu od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Revizijske navode da u izreci prvostupanjske presude nije navedeno kome tuženici trebaju predati sporne nekretnine, ovaj sud nije cijenio, jer taj propust ne ide na štetu revidenata.

U revizijskoj fazi postupka je sporno jesu li tuženici dužni predati tužiteljima slobodne od stvari i osoba nekretnine pobliže označene u st. I. izreke prvostupanjske presude.

Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

Rev x 454/10-2

- da su sada pok. prednik tužitelja G. K. i tuženici usmeno dogovarali zamjenu nekretnina i to na način da su tuženici trebali predati u posjed i vlasništvo predniku tužitelja svoju obiteljsku kuću u B., a on je u zamjenu i vlasništvo tuženicima trebao dati svoj poslovni prostor koji se nalazi u Z., ..., zvan „A.“ površine 36 m2 s pripadajućom terasom te obiteljsku kuću u Z. u ulici ... koja se sastoji od kata i prizemlja površine 140 m2,

- da tuženici nisu dokazali tvrdnju da su stranke sastavile pismeni ugovor o zamjeni nekretnina, jer ne posjeduju original tog ugovora, a nisu dokazali da bi se na kopiji spomenutog ugovora, koju su priložili u spis, nalazio potpis G. K.. Grafološkim vještačenjem spomenute kopije ugovora utvrđeno je da nije moguće dati konkretan zaključak glede spornog potpisa već samo zaključak izveden stupnjem vjerojatnosti da potpis na kopiji ugovora o zamjeni nekretnina od ... vrlo vjerojatno nije pisan rukom G. K., a od Ureda za opću upravu je dobiven podatak da nije izvršena ovjera potpisa između tuženika i G. K. ni na originalu a ni na kopiji u razdoblju od 1991. i 1992.,

- da su tuženici stupili u posjed nekretnina u Z., no prednik tužitelja, a ni tužitelji nikad nisu uselili u predmetnu kuću u B., jer su u istoj bile treće osobe (obitelj C.).

Odredbom čl. 552. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zamjeni svaki ugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati stvar koja se zamjenjuje tako da on stekle pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva.

Iz činjenica utvrđenih tijekom postupka proizlazi da je pravilno stajalište nižestupanjskih sudova da između stanaka nije došlo do sklapanja ugovora o zamjeni nekretnina. Stranke su taj pravni posao dogovarale no do realizacije nije došlo jer tuženici nisu omogućili predniku tužitelja, a ni tužiteljima stjecanje prava vlasništva nekretnina koje se nalaze u B., a niti stupanje u posjed istih.

Odredba čl. 210. st. 1. ZOO propisuje da kad je dio jedne imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu i zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili spomenutu zakonsku odredbu naloživši tuženicima da tužiteljima vrate nekretnine koje su njihovo vlasništvo. Između stanaka nije nastao ugovor o zamjeni nekretnina pa tuženici drže u posjedu nekretnine pobliže označene u st. I. prvostupanjske presude koje su vlasništvo tužitelja bez ikakve pravne osnove te su im dužni vratiti tu imovinu.

Zato nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ovaj sud nije cijenio revizijske navode da je između stranaka sklopljen ugovor o zamjeni i da su razmjenom ključa predali u posjed tužiteljima spomenute nekretnine, jer ukazuju na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog kojeg razloga se revizija ne može izjaviti (čl. 385. ZPP).

Rev x 454/10-2

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP presudio kao u izreci.

U Zagrebu, 3. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.