Revt-84/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina, Željka Glušića i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. p.o. Z., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., uz umješača na strani tužitelja A. A. iz V., L. d.d., kao vlasnika „S.“ V., L. d.d., zastupanog po punomoćniku A. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. T. B. O. (Deutschland) GmbH, SR Njemačka, koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z. i 2. „F.“ Poduzeće za … d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici N. C., odvjetnici u Z. kao privremenoj punomoćnici, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5325/00-2 od 3. srpnja 2001., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-36/99 od 9. ožujka 2002., sa ispravkom te presude broj P- 36/99 od 25. svibnja 2000., u sjednici održanoj 21. svibnja 2009.,
Legislator headnote
AI generatedRevt-84/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u okviru istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 84/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina, Željka Glušića i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Š. p.o. Z., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku u K., uz umješača na strani tužitelja A. A. iz V., L. d.d., kao vlasnika „S.“ V., L. d.d., zastupanog po punomoćniku A. D., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. T. B. O. (Deutschland) GmbH, SR Njemačka, koga zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u Z. i 2. „F.“ Poduzeće za … d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici N. C., odvjetnici u Z. kao privremenoj punomoćnici, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5325/00-2 od 3. srpnja 2001., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-36/99 od 9. ožujka 2002., sa ispravkom te presude broj P- 36/99 od 25. svibnja 2000., u sjednici održanoj 21. svibnja 2009.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-36/99 od 9. ožujka 2000., sa ispravkom temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj 36/99 od 25. svibnja 2000. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5325/00-2 od 3. srpnja 2001. i sudi:
Utvrđuje se da je ovrha na predmetu ovrhe određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1998. godine broj I-1071/97, prema tužitelju, nedopuštena.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 299.974,65 kn, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbijaju se tuženici sa zahtjevom za naknadu im parničnog troška i to prvotuženik sa iznosom od 231.480,90 kn i drugotuženik sa iznosom od 156.036,00 kn. IV. Trošak odgovora na reviziju, prvotuženiku se ne dosuđuje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je ovrha na predmetu ovrhe, određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1998. broj I-1071/97 nedopuštena.
Ujedno je u toč. II. izreke naloženo tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženicima i to prvotuženiku, parnični trošak u iznosu od 231.480,90 kn i drugotuženiku iznos od 20.103,60 kn.
Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu ispravljena je toč. II. gore navedene prvostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na obređeni trošak drugotuženika, tako da ispravljena točka II. izreke gore navedene presude glasi:
„Obvezuje se tužitelj da u roku od 8 dana naknadi parnični trošak tuženicima i to prvotuženiku u iznosu od 231.480,90 kn i drugotuženiku u iznosu od 156.036,00 kn“.
Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja sa ispravkom potvrđena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pa se poziva na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
Predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjske presude ukinu, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se one preinače tako što bi se prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženicima naložila naknaditi parnični trošak tužitelju, uključujući i trošak revizije.
U odgovoru na reviziju prvotuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se revizija kao neosnovana odbije. Zatražio je i naknadu troškova odgovora na reviziju.
Revizija je osnovana.
Ovaj je sud ispitao pobijanu presudu u okviru istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP).
Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje revizijom, a niti ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Ovo stoga što pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama za presuđenje, a k tome je u onom bitnom dijelu drugostupanjski sud ocijenio i žalbom istaknute navode. Stoga nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a.
No, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev našli neosnovanim i odbili ga. Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja, da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj I-1071/97 od 12. ožujka 1998. određena ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, a prvotuženika u ovom sporu, prema ovršeniku, a drugotuženiku u ovom sporu, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to pljenidbom ovršenikove nenovčane tražbine koju on ima prema Hrvatskim šumama, tj. tužitelju u ovom postupku, pa je ta nenovčana tražbina prenesena na ovrhovoditelja radi naplate.
Utvrđeno je da je tužitelj prigovorio takvoj ovrsi smatrajući ju nedopuštenom, u odnosu na njega, pa je upućen na ovu parnicu koju je pokrenuo i kojom traži da se predmetna ovrha proglasi nedopuštenom.
Slijedom takvih utvrđenja proizlazi da je tužitelj Hrvatske šume, ovršenikov dužnik, koji u ovoj parnici predstavlja drugotuženika, pa je prijenosom nenovčane tražbine koju drugotuženik ima prema svom dužniku, koji je u ovoj parnici tužitelj sa njega na ovrhovoditelja, a u ovoj parnici prvotuženika, došlo do sudske cesije tražbine. Tom je sudskom cesijom ovrhovoditelj, tj. prvotuženik u ovoj parnici, na taj način postao tek novi vjerovnik ovršenikovog dužnika, tj. tužitelja u ovoj parnici.
U takvoj situaciji tužitelja se kao ovršenikovog dužnika ne tiče predmetna ovrha koja se vodi kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem I-1071/97 za koju ovrhovoditelj, tj. prvotuženik, ima ovršnu ispravu prema svom dužniku, tj. drugotuženiku, jer ovrhovoditelj iz tog ovršnog postupka, navedenom sudskom cesijom, nije stekao ovršnu ispravu prema tužitelju kao ovršenikovom dužniku temeljem koje bi mogao zatražiti neposrednu provedbu ovrhe protiv tužitelja kao ovršenikovog dužnika.
Stoga se uopće postojanje ili dospjelost tako prenijete nenovčane tražbine ne rješava u tom ovršnom postupku, već se može riješiti tek u eventualnom sporu između ovrhovoditelja, tj. prvotuženika i ovršenikovog dužnika, tj. tužitelja. Tek u tom postupku bi tužitelj kao ovršenikov dužnik mogao isticati sve prigovore koje ima prema ranijem ovršeniku, a svojem vjerovniku, tj. drugotuženiku.
Da je tužitelj u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu, pod posl. brojem I-1071/97, tek ovršenikov dužnik i da prvotuženik kao ovrhovoditelj prema njemu nije mogao neposredno provoditi ovrhu, jer prema njemu nema ovršne isprave, proizlazi tumačenjem položaja ovršenikovog dužnika kroz odredbe čl. 152. st. 4., 168. i čl. 188. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 – dalje OZ).
Slijedom svega navedenog ovrha je stoga prema tužitelju kao ovršenikovom dužniku u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod posl. brojem I-1071/07 nedopuštena, pa je utoliko osnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se ona proglasi nedopuštenom.
Valjalo je stoga iz navedenih razloga, ne upuštajući se u činjenične navode revizije koji ne mogu biti predmetom preispitivanja u ovoj fazi postupka obzirom na odredbu iz čl. 385. st. 3. ZPP-a, reviziju tužitelja prihvatiti i nižestupanjske presude preinačiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
Ujedno je valjalo, primjenom odredbe iz čl. 166. st. 2. ZPP, odlučiti o parničnom trošku cijelog postupka, pa je tako primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo tuženicima isplatiti parnični trošak tužitelju, koji se odnosi na troškove zastupanja tužitelja po odvjetniku u prvostupanjskom postupku i revizijskom, te na trošak zatraženih sudskih pristojbi, a zahtjeve tuženika za naknadu im parničnog troška odbiti kao neosnovane.
Trošak odgovora na reviziju prvotuženiku nije dosuđen, jer je ocijenjeno u smislu čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.
U Zagrebu, 21. svibnja 2009.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.