Rev-168/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-168/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelice P. d.d. K., koju zastupa punomoćnik A. S., protiv tuženice M. N. iz Đ., koju zastupa L. K.-S., odvjetnica u V., radi plateža, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 8. listopada 1998., br. Gž-315/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đurđevcu od 27. veljače 1998, br. P-248/97, u sjednici održanoj dana 23. ožujka 1999. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je tuženici naloženo da plati tužiteljici iznos od 10.088,73 kn sa zateznim kamatama i parničnim troškom u iznosu od 2.550,00 kn.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni Državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu ZPP) pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U pobijanoj presudi nema takvih proturiječnosti ni drugih nedostataka zbog kojih se ona ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP koju revidentica prema sadržaju svoje revizije posebno istiće.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica u ovom sporu traži da se tuženici naloži da joj plati 10.088,73 kn na ime isplate po tekućem računu tuženice korsnicima čekova koje čekove je bez pokrića izdala tuženica sa ugovorenim kamatama, troškovima opomena, uključujući i troškove vođenja tuženičinog tekućeg računa sa negativnim saldom.

Sudovi su na temelju iskaza tuženice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, potkrepljenog priloženim materijalnim dokazima kao što su izivod iz glavne knjige o prometu, pregled prometa tekućih računa tuženice i čekovi koje je kao izdavatelj potpisala tuženica, te ugovor o otvaranju i vođenju tekućeg računa sklopljen između parničnih stranaka, kao i iskazom saslušanog svjedoka utvrdili postojanje tražbine tužiteljice prema tuženici u visini utuženog iznosa.

Tuženica se neosnovano poziva na svoju neukost, jer je tokom postupka imala punomoćnika odvjetnicu i jer se u prisutnosti takvog stručnog punomoćnika na posljednjem ročištu glavne rasprave potpuno jasno i određeno izjasnila o predmetu o kojem se raspravlja u ovom sporu. Naime, nakon što su joj predočeni čekovi, među kojima su i oni na kojima se temelji tražbina tužiteljice tuženica je priznala da je sve te čekove potpisala kao njezin izdavatelj te se što više pokazala spremnom svoj dug platiti tužiteljici samo ne u tom času jer tada nije imala mogućnosti (list 66).

S obzirom na to nije bilo nikakvih razloga za davanje upozorenja tuženici u smislu odredbe čl. 11. i čl. 296. st. 1. ZPP.

Tuženica se neosnovano poziva tokom postupka i ponovno u reviziji na svoje poslovne odnose sa poduzećem C. iz V., jer oni nisu od odlučnog značenja u ovom sporu, kako je to pravilno ocijenjeno u pobijanoj presudi.

U konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi još i dokaz vještačenjem po financijskom vještaku predloženom u žalbi i ponovno u reviziji, s obzirom na rezultat provedenih dokaza uključujući i iskaz tuženice saslušane kao stranke u svrhu dokazivanja, koja je prilikom izvođenja tog dokaza kao i tokom cijelog postupka bila zastupana po stručnoj osobi - odvjetnici.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je stoga na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. ožujka 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom o