Revr-465/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 465/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Š. iz O., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika O. p. d.d. iz V., OIB: ..., kojega zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1573/2014-2 od 20. studenoga 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-297/2013-32 od 11. prosinca 2013., u sjednici održanoj 28. srpnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 1573/2014-2 od 20. studenoga 2014., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je suđeno:

„I/ Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu kojeg su stranke sklopile dana 01. siječnja 1997. godine, kao i pripadajući Aneks od 17.01.2000. godine a kojeg je tuženik otkazao tužitelju dana 06. lipnja 2011. godine nezakonit i nedopušten, te stoga radni odnos tužitelja nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu, te mu priznati kontinuitet radnog odnosa.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju sve neisplaćene, a dospjele plaće sa zateznim kamatama od dosjelosti do isplate, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.960,00 kn u roku od 8 dana.“

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška (st. I izreke). Nadalje tom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak od 3.250,00 kn (st. II izreke).

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) podnio tužitelj iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava osnovanost te revizije.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 6. lipnja 2011., za utvrđenje da tužitelju kod tuženika radni odnos nije prestao, za nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije donošenja odluke o otkazu uz priznavanje kontinuiteta radnog odnosa, te za nalaganje tuženiku da tužitelju isplati sve neisplaćene a dospjele plaće sa zateznim kamatama od dospijeća pa do isplate.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao radnik sa tuženikom kao poslodavcem imao sklopljen ugovor o radu za poslove radnog mjesta „voditelj voznog parka“,

- da je tuženik odlukom o dopuni kataloga radnih mjesta od 11. travnja 2011. u katalogu radnih mjesta organizacijske jedinice L. dodao novo radno mjesto „rukovoditelj logistike“,

- da je tuženik odlukom o izmjeni kataloga radnih mjesta od 18. svibnja 2011. ukinuo ukupno 89 radnih mjesta, a između ostalih i radno mjesto „voditelj voznog parka“,

- da je tuženik sa njegovim dotadašnjim radnikom M. K. 2. svibnja 2011. sklopio aneks II ugovora o radu kojim je određeno da će taj radnik obavljati poslove "rukovoditelja logistike", a poslovi kojeg radnog mjesta, između ostalog obuhvaćaju i poslove radnog mjesta „voditelja voznog parka“,

- da je tuženik 6. lipnja 2011. otkazao ugovor o radu tužitelju i to zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da tuženik nije bio u mogućnosti zaposliti tužitelja na nekim drugim poslovima,

- da je tuženik pri odlučivanju o predmetnom otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te

- da tuženik nije bio u mogućnosti obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na nekim drugim poslovima.

Kako se predmetna revizija tužitelja sadržajem iscrpljuje u pokušaju dovođenja u sumnju pravilnosti zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati na slijedeće. Riječ je o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda se revizijom ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

Na utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/09 i 69/11 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisan ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Prema odredbi čl. 107. st. 2. ZR poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima.

Prema odredbi čl. 107. st. 3. ZR pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

Prema odredbi čl. 107. st. 4. ZR poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Kada je tuženik proveo organizacijske promjene na način da je ukinuo radno mjesto „voditelj voznog parka“, kada je poslove tog radnog mjesta preraspodijelio na radno mjesto „rukovoditelja logistike“, kada dotadašnji radnik tuženika M. K. pored ostalih poslova radnog mjesta „rukovoditelja logistike“ obavlja i poslove koji su bili prije u okviru radnog mjesta „voditelj voznog parka“, te kada je iz tih razloga prestala potreba za radom tužitelja kod tuženika na poslovima radnog mjesta „voditelj voznog parka“, onda je tuženik imao valjan razlog da poslovno uvjetovanim otkazom otkaže predmetni ugovor o radu tužitelju (čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR). Ukidanje radnog mjesta, nakon redukcije opsega poslovanja i preraspoređivanje ostatka poslova tog radnog mjesta na postojeće radnike, osnovan je razlog za otkazivanje ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom.

Kada tuženik, nakon što je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta „voditelj voznog parka“ tužitelja nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima, kada je tuženik pri odlučivanju o predmetnom otkazu ugovora o radu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, te kada tuženik nije bio u mogućnosti obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na nekim drugim poslovima, onda su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti dopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu iz čl. 107. st. 2., st. 3. i st. 4. ZR.

Stoga dakle pravilno drugostupanjski sud zaključuje da je predmetni otkaz ugovora o radu dopušten.

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, to je tu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. srpnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.