Gžo-805/2014-1 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gžo-805/14-1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr.sc.Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Verice Franić kao suca izvjestitelja i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P., sina K. iz P., zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u S., protiv tuženih 1. Z. Š. iz M., i 2. L. P., rođene Š. iz M., obje zastupane po punomoćniku Ž. Ć., odvjetniku u S., radi pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o žalbi tuženih 1. i 2. protiv presude Općinskog suda u Makarskoj broj P- 315/11 od 18. kolovoza 2014., u sjednici vijeća održanoj dana 28. travnja 2016.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se žalba tuženih 1. Z. Š. i 2. L. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-315/11 od 18. kolovoza 2014.

II. Odbija se zahtjev tuženih 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja za pobijanje pravnih radnji, tj. da gubi učinak prema tužitelju darovni ugovor od 19. ožujka 2008. a koji je sklopljen između tužene 1. kao darovateljice i tužene 2. kao daroprimateljice i to u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema tuženoj 1. u iznosu od 260.068,00 BAM u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa kamatama koje na taj iznos po stopi od 12% godišnje teku od 1. veljače 2004. pa do isplate, te u iznosu od 12.535,42 BAM u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa kamatama koje na taj iznos po stopi od 12% godišnje teku od 7. ožujka 2008. pa do isplate, te je tužena 2. dužna dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženoj 1. u iznosu od 260.068,00 BAM u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa kamatama koje na taj iznos po stopi od 12% godišnje teku od 1. veljače 2004. pa do isplate, kao i u iznosu od 12.535,42 BAM u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa kamatama koje na taj iznos po stopi od 12 % godišnje teku od 7. ožujka 2008. pa do isplate namiri prodajom nekretnine koja se nalaze u stambenoj zgradi koja je izgrađena na kat. čest. zgr. 296, Z.U. 1104, broj poduloška 32, k.o. K., etaža 77/3083, kojim suvlasničkim dijelom je neraskidivo povezano pravo vlasništva stana na trećem katu površine 70,25m[2] (točka I. i II. izreke).

Odlukom o trošku naloženo je tuženima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 94.106,25 kuna (točka III. izreke).

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine.

Protiv prvostupanjske presude žale se tužene 1. i 2. pobijajući istu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine, a istima obistini trošak žalbenog postupka.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj žalbeni sud ne nalazi da je počinjena niti jedna od bitnih povreda odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Tužbeni zahtjev u ovom predmetu temelji se na pobijanju pravnih radnji dužnika pozivom na odredbu članka 66.-71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 , 41/08 i 125/11).

Predmet spora je poništenje ugovora o darovanju od 19. ožujka 2008. kojim je tužena 1. Z. Š. darovala stan tuženoj 2. L. P. a u dijelu koji je potreban za ispunjenje tražbine tužitelja koju ima prema tuženoj 1. u iznosu od 260.068,00 BAM te u iznosu od 12.535,42 BAM.

U postupku je utvrđeno:

-da tužitelj ima potraživanja prema tuženoj 1. Z. Š. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Ljubuškom od 7. ožujka 2008. u iznosu od 260.068,00 BAM sa pripadajućim zateznim kamatama te parnični trošak u iznosu od 12.535,42 BAM.

-da su tužene 1. i 2. dana 19. ožujka 2008. sklopile ugovor o darovanju nekretnine stana, a dana 7. listopada 2008. su sklopile aneks ugovora o darovanju, na način da je tužena 1. darovala tuženoj 2. taj stan,

-da je tužena 1. majka tužene 2.,

-da je radi namirenja navedene tražbine tužitelja pokrenut ovršni postupak pred Općinskim sudom u Ljubuškom i pred Općinskim sudom u Makarskoj u kojima naplata nije uspjela,

-da je u zemljišnim knjigama predmetni stan bio upisan kao vlasništvo tužene 1. i kojeg je ona darovanjem otuđila svojoj kćeri tuženoj 2, na koju je upis izvršen pod brojem Z- 3736/2008 od 9. listopada 2008.,

-da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj broj R1-89/10 od 14. veljače 2011. priznata strana sudska odluka i to presuda Općinskog suda u Ljubuškom broj 063/0/P/07/000 447 od 7. ožujka 2008. koja je postala pravomoćna 22. rujna 2008.,

-da tužena 1. zbog toga što je darovala predmetnu nekretninu više nema sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, odnosno ona je poduzela pravnu radnju u korist svoje kćerke tužene 2. na štetu tužitelja iako joj je bilo poznato da tom radnjom tužitelju nanosi štetu budući je znala za tužiteljevo potraživanje i činjenicu da nema sredstava iz kojih se može namiriti tražbina tužitelja.

Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja ispravno cijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika u ovom slučaju tužene 1. a sve u smislu odredbe članka 66. i članka 67. stavak 3. ZOO-a, što onda čini osnovanim i istaknuti tužbeni zahtjev.

Naime, prema odredbi članka 66. stavak 1. ZOO-a svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (stavak 2.).

Kod besplatnih raspolaganja, a u smislu odredbe članka 67. stavak 3. ZOO-a smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo ili moglo biti poznato.

Shodno odredbi članka 69. stavak 2. ZOO-a tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika.

Ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina (članka 70. ZOO-a).

Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavak 1. ovog Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (članka 71. stavak 1. ZOO-a).

U konkretnom slučaju, kako su ispunjene pretpostavke iz navedenih zakonskih odredbi, to je materijalno pravo pravilno primijenjeno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

Prvostupanjska presuda, suprotno žalbenim navodima sadrži valjane i jasne razloge kako po ocijeni provedenih dokaza u kojima se ocjenjuju relevantne činjenice, tako i po primijeni materijalnog prava na pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje u cijelosti prihvaća i na koje se shodno odredbi članka 375. stavak 5. ZPP-a radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja poziva i ovaj sud.

Nadalje, predmetna tužba udovoljava pretpostavkama uredne tužbe u smislu odredbe članka 106. stavak 1. i 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 186. stavak 1.ZPP-a, pa nisu osnovani žalbeni prigovori istaknuti u tom pravcu.

U okolnostima kada žaliteljice ustraju u prigovoru presuđene stvari pozivajući se na rješenje iz ovršnog postupka, odgovoriti je kako se ne radi se o sporu između istih stranaka, iste činjenične osnove i sa istim tužbenim zahtjevom, pa je neosnovan ovaj prigovor žaliteljica.

Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe a izreka presude razumljiva je i jasna te ne proturječi sama sebi kao ni razlozima presude zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na ispravno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Zahtjev tuženih 1. i 2. za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer iste nisu uspjele sa svojom žalbom.

Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao ni postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženih 1. i 2. kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

U Splitu 28. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Dražan Penjak, v. r.