Legislator Case Law & Legislation
III Kr-26/2005-4 AI generated

Supreme Court dismisses appeal against conviction for forgery due to lack of statutory grounds for extraordinary review.

Case Number III Kr-26/2005-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for extraordinary review of his final conviction for forgery. The defendant argued that lower courts failed to apply specific provisions regarding probation and did not adequately address subjective guilt, but the court found these claims did not meet the exhaustive statutory requirements for such a remedy. Consequently, the request was rejected as unfounded because the grounds cited were not among the limited exceptions permitted by law for challenging final judgments.

Legislator headnote

AI generated

čl. 427. ZKP; Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se ako osnove nisu taksativno predviđene u zakonu, a ne temelje se na pogrešnom utvrđivanju činjeničnog stanja.

Keywords

AI generated
extraordinary review final judgment statutory grounds forgery conviction probation provisions subjective guilt unfounded request

Cited Legislation

AI generated
čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona
zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20.
čl. 427. Zakona o kaznenom postupku
On ne navodi zakonske osnove iz čl. 427. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02.
čl. 428. st. 4. ZKP-a
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Lazo Pajić, podnio je odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428. st. 4. ZKP-a, u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP-a
Dakle, kraj takvog stanja stvari, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne ukazuje se osnovanim niti u ovom dijelu koji upire na povredu kaznenog zakona, radi čega je, temeljem odredbe čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP-a, zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
čl. 69. st. 4. KZ-a
godine kako se to u zahtjevu navodi, jer prema izvodu iz kaznene evidencije (list 7) svi rokovi provjeravanja iz prethodnih uvjetnih osuda su uistinu već istekli, pa nije niti bilo moguće primijeniti odredbu iz čl. 69. st. 4. KZ-a, to je u konkretnom slučaju irelevantno.
čl. 369. ZKP-a
Evidentno je, dakle, da se zahtjev ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. ZKP-a), kao i zbog toga što u presudama nisu iznijeti svi razlozi o nekoj odlučnoj činjenici, tj.
čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a
zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.
čl. 368. toč. 5. KZ-a
KZ., jer bi se tu radilo o povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. KZ-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 26/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, Hajrije Novoselec i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika Žarka Dundovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu osuđ. J. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. siječnja 2004. godine broj K- 472/02 i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 30. studenog 2004. godine broj Kž-53/04 godine, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2006. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. J. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, citiranom u uvodu ove presude, osuđ. J. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01. i 105/04. – dalje: KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Osuđenik je po svom branitelju T. S., odvjetniku iz S. B., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. On ne navodi zakonske osnove iz čl. 427. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP) temeljem kojih ovaj izvanredni lijek podnosi, ali bi se iz sadržaja zahtjeva dalo zaključiti da smatra da su prvostupanjski sudovi neprimjenjivanjem odredbe iz čl. 69. st. 4. KZ-a, povrijedili kazneni zakon, zatim, da su povrijeđene odredbe kaznenog postupka jer presude ne sadrže razloge o subjektivnoj strani kaznenog djela - krivnji, te da su odlučene činjenice pogrešno i nepotpuno utvrđene.

III Kr 26/05-4

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Lazo Pajić, podnio je odgovor na zahtjev, u smislu odredbe čl. 428. st. 4. ZKP-a, u kojem predlaže da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Prije svega, osuđeniku se ukazuje da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, može podnositi samo iz taksativno predviđenih osnova navedenih u odredbi čl. 427. ZKP-a. U točki 1. ove odredbe navedene su povrede kaznenog zakona zbog koji se zahtjev može podnijeti, u točki 2. su istaknute postupovne povrede koje mogu biti temelj za podnošenje zahtjeva, a u točki 3. se navode povrede prava okrivljenika na obranu na glavnoj raspravi ili zbog učinjenih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu, kao daljnje osnove na kojima se može temeljiti zahtjev za izvanredno preispitivanje. Evidentno je, dakle, da se zahtjev ne može podnositi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 369. ZKP-a), kao i zbog toga što u presudama nisu iznijeti svi razlozi o nekoj odlučnoj činjenici, tj. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a.

Međutim, kao što je već naprijed istaknuto, osuđenik čini upravo to jer u zahtjevu polemizira sa činjeničnim utvrđenjima iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, te tvrdi da nije obrazložena krivnja, kao odlučna činjenica subjektivnog karaktera.

Jedini dio zahtjeva koji bi se mogao podvesti pod dopuštenu zakonsku osnovu iz čl. 427. toč. 1. ZKP-a je onaj koji se odnosi na neprimjenjivanje odredbe čl. 69. st. 4. KZ., jer bi se tu radilo o povredi kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. KZ-a. Osuđenik, naime, smatra da je prvostupanjski sud morao prilikom izricanja uvjetne osude primijeniti ovu odredbu i, kada već nije opozvao uvjetnu osudu po prethodnoj pravomoćnoj presudi, po kojoj je rok kušnje od dvije godine još tekao, sve do 28. kolovoza 2004. godine, izreći mu prema pravilima za stjecaj, jedinstvenu uvjetnu osudu. Tvrdi da ovaj propust nije otklonio niti drugostupanjski sud iz razloga jer je pogrešno uzeo da je rok kušnje iz prethodne uvjetne osude već protekao, premda nije.

Iako niti ovaj Vrhovni sud ne vidi po kojoj je to prethodnoj presudi još tekao rok kušnje iz izrečene uvjetne osude u vrijeme donošenja prvostupanjske presude K 472/02. od 20. siječnja 2004. godine kako se to u zahtjevu navodi, jer prema izvodu iz kaznene evidencije (list 7) svi rokovi provjeravanja iz prethodnih uvjetnih osuda su uistinu već istekli, pa nije niti bilo moguće primijeniti odredbu iz čl. 69. st. 4. KZ-a, to je u konkretnom slučaju irelevantno.

Naime, Županijski sud u Slavonskom Brodu je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačio prvostupanjsku presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu u odluci o kazni, tako da je okrivljeniku J. Š. umjesto izrečene uvjetne osude izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. U obrazloženju svoje presude taj sud navodi da se radi o višestrukom povratniku, tako da izrečena uvjetna osuda iz prvostupanjske presude nije primjerena kaznena sankcija. Prema tome, postaje bespredmetno ponovno, nakon što je to okrivljenik učinio i u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu, i dalje inzistirati na povredi odredbe čl. 69. st. 4.

III Kr 26/05-4

KZ-a, tj. na tome da je povrijeđen kazneni zakon jer nisu objedinjene uvjetne osude, kad je uvjetna osuda zamijenjena kaznom zatvora.

Dakle, kraj takvog stanja stvari, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne ukazuje se osnovanim niti u ovom dijelu koji upire na povredu kaznenog zakona, radi čega je, temeljem odredbe čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP-a, zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 19. prosinca 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Žarko Dundović, v.r.

Ante Potrebica, v.r.