Rev-2740/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2740/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Ivice Crnića, Jakoba Miletića i Augusta Husinca, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice mldb. I. C. koju zastupa otac i z.z. M. C. iz G., protiv tužene G. N., rod. S., radi povećanja doprinosa za uzdržavanje, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 22. III 1990. br. Gž- 726/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Garešnici od 22.XII 1989. br. P-50/89, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 1990.

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 22.III 1990. pod posl. br. Gž-726/90 kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je tužena G. N. iz G. obvezana doprinositi za uzdržavanje mldb. tužiteljice C. I. iznos od 50.000 prijašnjih dinara mjesečno počam od 1. ožujka 1989. g. do 21.XI 1989.g., a od 22.XI 1989. g. do 22. XII 1989. g. iznos od 800.000 prijašnjih dinara, time da je u roku od 15 dana dužna isplatiti sve zaostale obroke, a u slučaju neplateža platiti i kamatu u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećana za 20%. Tužena je nadalje dužna na ime budućih obroka za uzdržavanje plaćati mjesečno 10% od svote zajamčenog osobnog dohotka radnika koju visinu određuje Izvršno vijeće Sabora, dok je sa preostalim dijelom tužbena zahtjeva preko dosuđenog tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena koju reviziju je u smislu odredbe iz člana 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužiteljici i nadležnom Javnom tužiocu.

Tužiteljica odgovor na reviziju tužene nije dala, a Javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) a na druge povrede parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. točka 1. i 2. ZPP) revident odredjeno ne ukazuje.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je pitanje visine doprinosa kojeg tužena mora izdvajati za uzdržavanje svoje mldb. kćerke - tužiteljice u ovom postupku.

Ovo sporno pitanje valjalo je raspraviti u smislu odredbe iz čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima - "Narodne novine RH" br. 51/89.

U smislu ove zakonske odredbe osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud poveća iznos uzdržavanja odredjen pravomoćnom odlukom ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka.

Utvrdivši potrebe mldb. tužiteljice suglasno odredbi iz čl. 260. ZBPO te mogućnosti njenih roditelja - oca i z.z. mldb. tužiteljice, te njene majke - tužene, a s obzirom na vrijeme kada je donesena ranija odluka, sud je valjano primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženu da za uzdržavanje svoje mldb. kćerke doprinosi iznos pobliže označen u citiranoj presudi prvostepenog suda.

Okolnost da tužena nije u radnom odnosu sud je imao u vidu prilikom donošenja odluke o visini doprinosa za uzdržavanje mldb. tužiteljice. Prema mišljenju i ovog revizijskog suda valjan je stav nižestepenog suda da je tužena s obzirom na svoju životnu dob (rođena 1961. godine) i radnu sposobnost u mogućnosti i u obavezi da ide u nadničarenje,te sredstvima koja će na taj način ostvariti, a sud utvrđuje da ta sredstva ostvaruje i sa dvije nadnice mjesečno i na taj način da doprinosi za osiguranje egzistencije svoje mldb. kćerke. Stoga ni ovaj sud ne može tolerirati da tužena koja stvarno može stjecati odredjeni prihod to ne čini, već prebacuje financijski teret uzdržavanja u cijelosti na drugog roditelja kojem je dijete povjereno na čuvanje i odgoj.

Stoga slijedi, da su sudovi valjano primijenili materijalno pravo, a kako u postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke nije ostvaren ni revizijski razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti(čl. 386. ZPP), to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.