Rev-2002/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2002/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/ M. Ć. iz S.. M., i 2/ D. Ć. iz S.. M., koje zastupa punomoćnik Z. K., diplomirani pravnik u SSSH, Marmontova 1/II, protiv tuženika D. d.o.o. S., kojeg zastupaju punomoćnice I. V. i M. P., odvjetnice iz S., radi poništenja odluke, rješavajući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 25. lipnja 1999. godine broj Gž-1189/99., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. studenog 1998. godine broj P-1439/97., u sjednici vijeća održanoj dana 22. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu od 25. lipnja 1999. godine broj Gž-1189/99 i presuda Općinskog suda u Splitu od 4. studenog 1998. godine broj P-1439/97. tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

“Poništavaju se odluke tuženika i to o otkazu ugovora o radu za tužitelja M.Ć. br. 147/97. od 6. lipnja 1997. godine i odluka o otkazu ugovora o radu za tužitelja D.Ć. br. 148/97. od 6. lipnja 1997. godine kao nezakonite.

Dužan je tuženik vratiti tužitelja na rad i to tužitelja ad. 1. na radno mjesto staklara, a tužitelja ad. 2. na radno mjesto pomoćnog radnika u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.964,00 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu broj P-1439/97. od 4. studenog 1998. g. poništene su, točkom I. presude, odluke tuženika o otkazu ugovora o radu za tužitelja M.Ć. br. 147/97. od 6. lipnja 1997. godine i odluka o otkazu ugovora o radu za tužitelja D.Ć. br. 148/97. od 6. lipnja 1997. g. kao nezakonite, te je, točkom II. presude, tuženiku naloženo vraćanje na rad tužitelja pod 1/ na radno mjesto staklara, a tužitelja pod 2/ na radno mjesto pomoćnog radnika, u roku od 8 dana.

Presudom Županijskog suda u Splitu kao suda drugog stupnja broj Gž-1189/99. od 25. lipnja 1999. godine potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim su poništene odluke tuženika broj 147/97 i 148/98 od 6. lipnja 1997. godine o otkazu ugovora o radu za oba tužitelja, te u dijelu točke II. kojim je naloženo tuženiku vraćanje na rad tužitelja pod 1/ M.Ć. na radno mjesto staklara, dok je rješenjem ukinuta presuda suda prvog stupnja ud dijelu točke II. kojom je naloženo tuženiku vraćanje na rad tužitelja pod 2/ D.Ć. na radno mjesto pomoćnog radnika i u tom dijelu je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda tuženik je u zakonskom roku izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da tužbeni zahtjev tužitelja bude odbijen, podredno obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 386. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 10, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u vezi sa čl. 385. st. 1. t. 1. i 2. ZPP valja reći da je revident općenito naveo da reviziju izjavljuje i zbog bitnih povreda odredaba ZPP, ali ne navodi određeno koje bitne povrede odredaba ZPP bi u provedenom postupku bile ostvarene i na koji način. Ostvaren je, međutim, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. a u svezi s čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP.

Prvostupanjski sud usvojio je tužbeni zahtjev za poništenje odluka tuženika o otkazu ugovora o radu za oba tužitelja, te obvezao tuženika da tužitelje vrati na rad na radna mjesta staklara, odn. pomoćnog radnika, iz razloga što je prilikom donošenja odluke o otkazu prekršena odredba čl. 120. st. 5. Zakona o radu («Narodne novine» br. 38/95 – dalje ZR). Drugostupanjski sud potvrdio je navedenu presudu u dijelu kojim je određeno da se odluke o otkazu ugovora o radu poništavaju, te se tužitelja pod 1/ ima vratiti na rad na radno mjesto staklara, dok je istu ukinuo u dijelu kojim je određeno da se tužitelja pod 2/ ima vratiti na rad na radno mjesto pomoćnog radnika, budući je tužitelj pod 2/ u međuvremenu odustao od tog dijela svog zahtjeva.

Povreda odredbe čl. 120. st. 5. ZR, koja određuje da poslodavac ne smije otkazati zaposleniku prije nego što program zbrinjavanja viška zaposlenika dostavi nadležnoj službi zapošljavanja i prije nego što prođe osam dana, za koje je vrijeme ta služba dužna očitovati se o programu ne čini odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja samim time nezakonitim.

U postupku je utvrđeno, da su odluke o otkazu ugovora o radu za oba tužitelja donesene 6. lipnja 1997. godine, a da je tuženik dostavio konačni program zbrinjavanja viška zaposlenika od 19. lipnja 1997. godine Zavodu za zapošljavanje Split dana 24. lipnja 1997. godine, a istog je dana spomenuti Zavod dao svoju suglasnost na konačni tekst programa. Također je utvrđeno da su se u vrijeme donošenja odluka o otkazima tužitelji nalazili na bolovanju, te je otkazni rok tužiteljima počeo teći nakon što je predmetna suglasnost već postojala. S obzirom na navedene činjenice, te na to da očitovanje službe za zapošljavanje ne može izmijeniti odluku poslodavca već samo odgoditi njenu primjenu na rok od tri mjeseca, te da ZR ne predviđa nikakve sankcije niti ako se služba uopće ne očituje o programu, a da prilikom donošenja osporenih odluka nije povrijeđena niti jedna odredba ZR koja bi predviđala kao sankciju nezakonitost odluke, što je pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, pogrešno je, po mišljenju ovog suda, primijenjeno materijalno pravo kad su zbog povrede odredbe čl. 120. st. 5. ZR odluke proglašene nezakonitim.

U skladu s navedenim, neosnovana je i odluka da se u skladu s odredbom čl. 115. st.

1. ZR, nalaže tuženiku da vrati tužitelja M.Ć. na posao, jer nije ispunjena pretpostavka nedopuštenosti otkaza iz navedene odredbe.

Stoga je, u skladu s odredbom čl. 395. st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu, 22. ožujka 2001.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.