Revr-470/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 470/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Dom za … M., Z., kojeg zastupa punomoćnica G. K. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gžr-426/12-2 od 26. studenoga 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1625/11-66 od 24. siječnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se utvrdi da otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen između parničnih stranaka 1. siječnja 2004., temeljem Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu ur. br. 1187-I/05 od 22. prosinca 2005, koja je potvrđena Odlukom tuženika ur. br. 65-I/06 od 19. siječnja 2006. nije dopušten, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i da se tužiteljicu vrati natrag na radno mjesto njegovateljice. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće za razdoblje od 23. prosinca 2005. do 20. listopada 2008. u iznosima pobliže navedenim u izreci prvostupanjske presude, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 10.839,37 kn (toč. II.).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.), a ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu (toč. II.).

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji se predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati zahtjev tužiteljice, odnosno podredno da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve revizijske navode i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija tužiteljice nije osnovana.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a st. 1. ZPP).

Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, revizijski sud ne nalazi da bi sud drugoga stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke presude i obrazloženja iste.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužiteljice bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu njegovateljice,

- da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa – nemarno i nesavjesno izvršavanje radnih zadataka te verbalno vrijeđanje i nanošenje ozljeda korisnici tuženika,

- da je tuženik odluku o otkazu donio 23. prosinca 2005., time da je omaškom na samoj odluci naveden datum 22. prosinca 2005.,

- da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu dostavio na očitovanje radničkom vijeću 22. prosinca 2005., kao i svu dokumentaciju koja je vezana uz povredu koju je počinila tužiteljica,

- da je radničko vijeće zaprimilo zahtjev tuženika 22. prosinca 2005., te je 23. prosinca 2005. dalo svoje očitovanje, te se suglasilo s odlukom o otkazu ugovora o radu,

- da je tužiteljica pravovremeno tražila zaštitu svog prava kod poslodavca,

- da je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava odlukom od 19. siječnja 2006..

- da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu u ovom predmetu,

- da je voditeljica odjela za zdravstvenu skrb, njegu i rehabilitaciju tuženika, nakon što je saznala za povredu učinjenu od strane tužiteljice 16. prosinca 2005., idućeg dana 17. prosinca 2005. o tome obavijestila ravnateljicu tuženika,

- da je tužiteljica počinila povredu koja joj je stavljena teret.

Tužiteljica u reviziji prije svega ističe da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku nije postupio po uputi drugostupanjskog suda u ranijim ukidnim odlukama, te nije utvrdio koji je točan datum donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, koji je datum očitovanja radničkog vijeća, te kojeg je datuma tužiteljica zaprimila odluku o otkazu ugovora o radu.

Navedene tvrdnje tužiteljice upućivale bi na pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg razloga reviziju nije uopće moguće podnijeti (čl. 385. ZPP). No, osim toga navedene tvrdnje nisu točne, budući da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud prvoga stupnja navedene činjenice utvrdio i upravo na temelju tih činjenica je i donio odluku u ovom predmetu.

Osim toga, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova jasno proizlazi da se radničko vijeće očitovalo na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu prije nego što je odluka o otkazu donesena, a što znači da je odluka donesena u skladu s odredbom čl. 152. tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“ br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 - dalje ZR).

Drugostupanjski sud kod toga smatra da činjenica da je tužiteljica kao njegovateljica nemarno i nesavjesno izvršavala svoje radne zadatke i verbalno vrijeđala i nanijela ozljede korisnici tuženika A. Z. predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a radi kojeg daljnji rad tužiteljice kod tuženika nije moguć (čl. 107. ZR).

Također drugostupanjski sud smatra da se rok za davanje izvanrednog otkaza ugovora o radu može računati samo od dana kada je za povredu saznala osoba koja je zbog svojih voditeljskih ovlasti dužna prijaviti osobi poslodavca koja donosi odluku o otkazu, time da je ravnatelj tuženika odluku donio u roku od 15 dana od dana saznanja za učinjenu povredu radne obveze od strane tužiteljice.

S navedenim pravnim shvaćanjem u cijelosti je suglasan i ovaj sud, pa se revidentica upućuje na razloge drugostupanjske odluke u smislu odredbe čl. 396. a ZPP. Ujedno će se odluka drugostupanjskog suda objaviti na internetskim stranicama revizijskog suda.

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, radi čega je valjalo reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 1. listopada 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.