Gž-2286/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2286/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Zorana Kežića i Denis Pancirov Parcen kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. S. O.: ..., iz M., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetnik iz R., protiv tuženika 1. Bolnica, R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima D. D., dipl.iur, A. Š.-K., dipl.iur. i L. K. B., dipl.iur. i 2. C. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. Š., T. Z.-J., A. J. iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika 1. i 2. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-288/2016 od 3. svibnja 2018., na sjednici održanoj 14. studenog 2018.,

p r e s u d i o j e

1. Djelomično se prihvaćaju, a djelomično odbijaju kao neosnovane žalbe tuženika 1. i 2., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj Pn-288/2016 od 3. svibnja 2018. u pobijanom dijelu iz točaka 1.,2. i 3. izreke te se presuda:

- preinačuje u pobijanom dijelu iz točke 1. izreke i odbija zahtjev tužitelja da mu tuženici 1. i 2. s osnova imovinske štete solidarno isplate ukupan iznos od 35.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče od 1. siječnja 2012. na iznos od 28.998,00 kuna, od 13. ožujka 2012. na iznos od 5.642,00 kune i od 16. veljače 2012. na iznos od 360,00 kuna,sve do isplate i sve u roku od 15 (petnaest) dana, pod prijetnjom ovrhe,

- potvrđuje u pobijanom dijelu iz točke 2. izreke kojim se nalaže tuženicima 1. i 2. da tužitelju s osnova naknade štete zbog dospjele izgubljene zarade solidarno isplate iznos od 34.080,56 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. siječnja 2011.,

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. veljače 2011.,sve do isplate i sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe,

- preinačuje u pobijanom dijelu iz točke 3. izreke i nalaže tuženiku 1. Bolnici, R. tužitelju isplatiti s osnova naknade štete zbog dospjele izgubljene zarade iznos od 272.644,48 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja teče:

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. ožujka 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. srpnja 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. kolovoza 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. rujna 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. siječnja 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. veljače 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. ožujka 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. srpnja 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. kolovoza 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. rujna 2012.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. siječnja 2013.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. veljače 2013.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. ožujka 2013.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. srpnja 2013.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. kolovoza 2013.

- na iznos od 17.040,28 kuna od 15. rujna 2013.

sve do isplate, u roku od 15 dana, dok se za više dosuđeni iznos naknade štete do iznosa od 560.595,52 kune (za iznos od 287.951,04 kune) zahtjev tužitelja odbija.

2. Preinačuje se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki 4. izreke presude i sudi:

Nalaže se tuženiku 1. Bolnici, R. da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 95.770,67 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3. svibnja 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja u više dosuđenom iznosu do iznosa od 111.370,13 kuna (za iznos od 15.599,46 kuna) odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima 1. Bolnici, R. i 2. C. o. d.d. Z., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužitelju s osnova imovinske štete (troškova liječenja,puta) solidarno isplatiti ukupan iznos od 35.000,00 kuna sa pripadajućim kamatama koja na iznos od 28.998,00 kuna teče od 1. siječnja 2012., na iznos od 5.642,00 kune od 13. ožujka 2012. i na iznos od 360,00 kuna od 16. veljače 2012. (točka 1. izreke).

Istom presudom u točki 2. izreke naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog dospjele izgubljene zarade iznos od 34.080,56 kuna sa pripadajućim kamatama i to na iznos od 17.040,28 kuna od 15. siječnja 2011. i na iznos od 17.040.28 kuna od 15. veljače 2011. do isplate.

Nadalje, točkom 3. izreke presude naloženo je tuženiku 1. Bolnica, R. tužitelju isplatiti s osnova naknade štete zbog dospjele izgubljene zarade iznos od 560.595,52 kune sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 17.040,28 kuna od dana 15. ožujka 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od dana 15. srpnja 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od dana 15. kolovoza 2011.

- na iznos od 17.040,28 kuna od dana 15. rujna 2011.

- na iznos od 37.713,60 kuna od dana 15. siječnja 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. veljače 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. ožujka 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. srpnja 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. kolovoza 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. rujna 2012.

- na iznos od 40.824,30 kuna od dana 15. siječnja 2013.

- na iznos od 41.955,00 kuna od dana 15. veljače 2013.

- na iznos od 41.955,00 kuna od dana 15. ožujka 2013.

- na iznos od 41.955,00 kuna od dana 15. srpnja 2013.

- na iznos od 41.955,00 kuna od dana 15. kolovoza 2013.

- na iznos od 41.955,00 kuna od dana 15. rujna 2013. sve do isplate, u roku od 15 dana.

Odlukom o parničnom trošku, naloženo je tuženiku Bolnici, R. da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 111.370,13 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja 3. svibnja 2018. do isplate (točka 4. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za više traženi trošak do ukupnog iznosa od 207.604,30 kuna (točka 5. izreke).

Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici 1. i 2. zasebno, pobijajući istu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 89/14; dalje u tekstu: ZPP), a tuženica C. o. d.d. Z. i u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz točke 1. navedenog članka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Prijedlog tuženika za ukidanjem presude nije osnovan, jer se u smislu odredbe članka 366. a stavak 1. ZPP-a prvostupanjska odluka može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput, a što je rješenjem ovog suda pod brojem Gž- 167/16 od 31. ožujka 2016. u ovom postupku već učinjeno.

U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže žalbe tuženika odbiti i presudu u pobijanom dijelu potvrditi u cijelosti, sve iz razloga što je taj sud u svojoj presudi udovoljio svim procesno pravnim i materijalno pravnim zahtjevima prava, te je i u odluci o trošku svojom odlukom ispravno obvezao tuženika 1. da tužitelju nadoknadi parnični trošak na način kako je to navedeno izrekom pobijane presude.

Žalbe tuženika djelomično su osnovane.

Protivno žalbenim navodima tuženice 2., ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, a na koji se žalbeni razlog žaliteljica samo paušalno u žalbi poziva,ne precizirajući koju je to povredu i u kojem dijelu odluke počinio prvostupanjski sud. Naime izreka pobijane presude je jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, koji su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i iz kojih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Sud je prvog stupnja nadalje u pobijanoj presudi dao valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama kojima je obrazložio osnov i visinu dosuđene tj. popravljene imovinske štete iz članka 1085., 1089. i 1095. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11; dalje u tekstu: ZOO).

Međutim, drugo je pitanje jesu li navedeni razlozi prihvatljivi i dovoljno pouzdani, što spada u ocjenu pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

Predmet ovoga dijela postupka između stranaka je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete zbog nastalih troškova liječenja, puta i dospjele izgubljene zarade.

Potvrđujući djelomično presudu prvostupanjskog suda u ranijem postupku i to presudu Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-798/11 od 29. prosinca 2014. u dijelu neimovinske štete, kao i imovinske štete tuđe pomoći i njege, među strankama više nije prijeporan osnov odgovornosti tuženika za pojedine oblike naknade štete, a time i njihova pasivna legitimacija, dok je u svakom slučaju prijeporna visina štete, kao i iznos troškova postupka.

U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelju kod tuženika 1. Bolnica, R. dana 27. kolovoza 2009. izvršena operacija lakta radi lažnog zgloba nastalog kao posljedica ozljede desnog lakta iz djetinjstva,

- da nastali defekt, nakon resekcije lažnog zgloba nije ispunjen spongiozom, dakle kod operacije kod tuženika 1. nije učinjena spongioplastika, čime je počinjena greška tijekom operacijskog zahvata, jer se spongioplastika smatra "zlatnim standardom" u rješavanju aseptičkih lažnih zglobova, kako su to utvrdili u vještvu sudski vještaci s Medicinskog fakulteta u Z. dr. J. T. i dr. D. S.,

- da je presudom prvostupanjskog suda broj P-798/11 od 29. prosinca 2014. potvrđene dijelom presudom ovog suda Gž-167/16 od 31. ožujka 2016. pravomoćno presuđeno u odnosu na naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 72.850,00 kuna sa pripadajućim kamatama, dok je presuda ukinuta u dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od 35.000,00 kuna, s osnove solidarne isplate dospjele izgubljene zarade u iznosu od 34.080,56 kuna, te s iste osnove samo u odnosu na prvotuženika daljini iznos od 560.595,52 kune, a što je bio predmet odlučivanja u pobijanoj presudi,

- da je iz računa broj 1520/11 od 18. svibnja 2011. Specijalne bolnice dr. N. razvidno da isti glasi na tužitelja na iznos od 18.750,00 kuna, a za pružene usluge predoperativnog anestezijskog pregleda i osteosintezu kondila humerusa, iz računa broj 1110/11 od 14. travnja 2011. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 300,00 kn, a za pruženi pregled,iz računa broj 2125/11 od 7. srpnja 2011. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 350,00 kn, a za pruženu uslugu kontrolnog pregleda i RTG lakta, iz računa br. 2569/11 od 25. kolovoza 2011. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 350,00 kn, a za pružene usluge kontrolnog pregleda i RTG lakta, iz računa br. 1627/11 od 26. svibnja 2011. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 80,00 kn, a za pruženu uslugu previjanja, iz računa broj 2012-000519 od 13. ožujka 2012. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 5.642,00 kn, a za pruženu uslugu pregleda anesteziologa i osteosinteze distalnog humerusa, iz računa broj 66209 od 5. ožujka 2009. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja, na iznos od 450,00 kn, a za pruženu uslugu pregleda i RTG snimka lakta, iz računa broj 3585/11 od 10. studenog 2011. Specijalne bolnice dr. N. koji isti glasi na tužitelja, na iznos od 350,00 kn, za pruženu uslugu pregleda i RTG lakta, iz računa broj 2012-000269 od dana 16. veljače 2012. Specijalne bolnice dr. N. koji glasi na tužitelja na iznos od 360,00 kn za pruženu uslugu specijalističkog pregleda lakat ap.ll., dakle u ukupnom iznosu od 26.632,00 kuna kojim su razvidni troškovi liječenja tužitelja u specijalnoj bolnici dr. N.,te da su isti računi podmireni u cijelosti,

- da su vještaci s Medicinskog fakulteta u Z. dr. J. T. i dr. D. S. u svom nalazu i mišljenju naveli da bi liječenje tužitelja trajalo između godine i godine i pol, da nije počinjena greška pri prvom zahvatu, pa je sud za izračun štete s osnove dospjele izgubljene zarade uzeo srednji period od 15 mjeseci nakon operativnog zahvata kod prvotuženika,odnosno da bi liječenje trajalo do 27. studenog 2010.,

- da iz vještva sudske vještakinje medicine rada dr. J. B. J. proizlazi da tužitelj nije bio sposoban za rad u periodu od 17. svibnja 2011. do 12. ožujka 2012., jer je po operaciji pseuroartroze bio operiran nekoliko puta (tri) te da funkcionalni kapaciteti njegove desne ruke i nakon izvršenih operacija nisu dovoljni za rad na brodu prema Pravilniku o utvrđivanju uvjeta zdravstvene sposobnosti članova posade pomorskih brodova, brodica i jahti, odnosno da tužitelj nije bio radno sposoban nakon operacije kod prvotuženika,

- da je u 2008. prema Ugovoru o zapošljavanju od 20. kolovoza 2008. tužitelj imao paušalni iznos mjesečne plaće od 3.500,00 USD, odnosno prethodno 3.100,00 USD što daje srednji iznos prosječne plaće od 3.300,00 USD što uz iznos srednjeg tečaja 1 USD=5,618267 kuna daje mjesečni iznos od 18.540,28 kuna, koji iznos je umanjen za 1.500,00 kuna, koliko je tužitelj za zatraženi period za koji traži izgubljenu zaradu zarađivao, zbog čega je dobiven mjesečni iznos od 17.040,28 kuna kao mjesečni iznos koji je prvostupanjski sud uzeo kao iznos mjesečne izgubljene zarade tužitelja,

- da je tužitelj prije operacijskog zahvata kod tuženika Bolnica, R. bio zaposlen kod poslodavca strane brodarske kompanije dvije godine, te da bi bilo logično da bi nakon daljnje godine, dakle ukupno treće godine od 1. prosinca 2011. napredovao na poslu, čime bi njegova mjesečna plaća bila puno veća, koje iznose je prema usporednim podacima utvrdio sudski vještak financijske struke M. M.

Slijedom utvrđenih činjenica, sud je prvog stupnja utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 35.000,00 kuna s osnova imovinske štete (troškova liječenja i puta) u specijaliziranoj bolnici dr. N., te s osnova naknade štete zbog dospjele izgubljene zarade u mjesečnim iznosima od po 17.040,28 kuna kako je to dosuđeno u točki 2. i dijelu točke 3., odnosno shodno očekivanom napredovanju tužitelja na poslu prema većoj mjesečnoj zaradi u iznosima kako je razvidno točkom 3., a prema financijskom vještačenju, u dosuđenom iznosu od 560.595,52 kune.

Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan ju je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odredbom članka 1085. ZOO-a da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što štete nastala, odnosno kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime nakade štete, dok je odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odredbom članka 1089. stavak 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, pri čemu se u smislu stavka 3. tog članka pri ocijeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posljednjim okolnostima,a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

U odnosu na žalbu tuženika 1. i 2. protiv točke 1. izreke pobijane presude:

Osnovana je žalba tuženika da tužitelj u postupku nije dokazao da je prije javljanja u specijalnu bolnicu dr. N., odnosno prije dvaju operativnih zahvata u toj bolnici, za koje je prema priloženim računima potraživao iznos od 35.000,00 kuna na ime troškova liječenja i puta, a nakon izvršene operacije kod prvotuženika, sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 150/08) čiji je tužitelj u smislu članka 6.osiguranik, a pravo na bolničku zdravstvenu zaštitu propisana člankom 15.,kao i Pravilnika o pravima,uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 67/09 i 116/09; dalje u tekstu: Pravilnik) i ukoliko je bio nezadovoljan liječenjem kod tužitelja, zatražio nastavak liječenja u bilo kojoj drugoj medicinskoj ustanovi u RH koja ima ugovor sa HZZO-om, preko kojeg se dijelom dotiraju proračunska sredstva za rad bolničkih ustanova.

Naime, tužitelj nije dokazao, medicinskom dokumentacijom ili na drugi način (ovaj mu sud nije povjerovao u dijelu iskaza da se javio u navedenom vremenu liječniku koji ga je operirao) da se shodno otpusnom pismu Klinike za kirurgiju Bolnice, R. (list 4 spisa) javio u tamošnju traumatološku ambulantu 31. kolovoza 2009. na kontrolu, odnosno ranije ili kasnije od tog datuma, već je svojevoljno ili bez da je pružio i jedan dokaz o tome, da ga je ijedna zdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj koja se financira iz sredstava HZZO-a (dalje ugovorna ustanova) i vrši kirurške zahvate, izvijestila da zahvat u smislu saniranja lakta, odnosno posljedica nakon operativnog zahvata kod prvotuženika nije moguće sanirati u takvim ustanovama, nakon čega bi tek eventualno tužitelj, u svezi potraživanja zatraženog oblika štete od prvotuženika, imao pravo javiti se u specijalizirane (privatne, bez ugovora sa HZZO-om) ustanove koje obavljaju slične zahvate, pa tako u konkretnom slučaju i u specijalnu bolnicu dr. N.

Dakle, u situaciji kada je tužitelj svojevoljno i bez da je nastalo postoperativno stanje pokušao sanirati kod prvotuženika ili druge ugovorne ustanove,otišao u privatnu zdravstvenu ustanovu, tamo izvršio dva operativna zahvata uz nastale troškove liječenja i puta, zbog čega je za te troškove potraživao iznos od 35.000,00 kuna prema priloženim računima, zaključak je ovoga suda, postupajući u smislu članka 373.a stavak 1. i 2. ZPP-a da tužbeni zahtjev u tome dijelu nije osnovan, odnosno da tužitelju ne pripada naknada imovinske štete s te osnove, jer je isti zahvat mogao tražiti (i dobiti) u bilo kojoj drugoj zdravstvenoj ustanovi koja pruža slične usluge u Republici Hrvatskoj i koje se financiraju putem HZZO, što tužitelj nije učinio, već je odabrao liječenje u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, zbog čega nastali troškovi ne bi smjeli padati na teret tuženika Bolnica, R., odnosno HZZO iz koje se djelomično financira prvotuženik, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti zahtjev tužitelja u odnosu na zatraženi oblik štete.

Temeljem članka 33. stavak 1. Pravilnika bolničku zdravstvenu zaštitu osigurana osoba ostvaruje u ugovornim bolničkim ustanovama za liječenje bolesnika oboljelih od akutnih, subakutnih i kroničnih bolesti, u pravilu, u najbližoj ugovornoj bolničkoj ustanovi prema mjestu svojeg prebivališta, odnosno boravišta koje sa Zavodom imaju ugovorenu i mogu pružiti potrebnu zdravstvenu zaštitu. Bolnička zdravstvena zaštita međuostalim u stavku 2. obuhvaća bolničko liječenje koje uključuje dijagnostičke postupke, liječenje i/ili rehabilitaciju koja se ne može provesti ambulantno.

Temeljem članka 87. Pravilnika osigurana osoba koja je zdravstvenu zaštitu ostvarila mimo uvjeta i načina propisanih Zakonom, ovim Pravilnikom i drugim općim aktima Zavoda na području Republike Hrvatske u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi ili kod ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, u drugoj državi EU protivno uvjetima propisanim općim aktom Zavoda o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, u zdravstvenoj ustanovi ili kod zdravstvenog radnika privatne prakse u Republici Hrvatskoj s kojima Zavod nije sklopio ugovor o provođenju zdravstvene zaštite, koja je nabavila ortopedsko ili drugo pomagalo te dentalno pomagalo/napravu, kod neugovornog isporučitelja, odnosno kupila lijek koji nije utvrđen osnovnom listom lijekova i dopunskom listom lijekova obvezna je u cijelosti snositi troškove pružene zdravstvene zaštite, ortopedskog ili drugog pomagala te dentalnog pomagala/naprave, odnosno lijeka.

U odnosu na žalbu tuženika 1. i 2. protiv točke 2. izreke pobijane presude:

Kako je ovaj sud i nadalje stajališta utvrđenog u ukidnoj odluci broj Gž-167/16 od 31. ožujka 2016., a isto zaključuje i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci, da je izvjesno da bi se tužitelj nakon rehabilitacije poslije prve operacije ponovno zaposlio kod istoga poslodavca kod kojega je radio dvije godine prije toga zahvata, to je i polazeći u smislu članka 7. ZPP-a od činjenice da su obje strane dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i u tom smislu predložiti dokaze, zaključak ovog suda da je prvostupanjski sud dao valjane razloge na stani 17. razloga presude, zašto i nadalje smatra da je tužitelj dokazao da bi se nakon rehabilitacije vratio na posao kod istog poslodavca.

Stoga je pravilno sud prvog stupnja,dosuđujući tužitelju naknadu štete s osnova izgubljene zarade, uzeo kao polazište za dosudu ovog oblika štete srednji period od 15 mjeseci kao razdoblje rehabilitacije nakon prve operacije, svakako nakon 27. studenog 2010., zbog čega je pravilno sud prvog stupnja utvrđujući mjesečni iznos izgubljene zarade nakon tog perioda tužitelju dosudio mjesečne iznose od po 17.040,28 kuna za prosinac 2010. i siječanj 2011.Time je neosnovana žalba tuženika u tom dijelu da tužitelju ne bi pripadao iznos naknade štete s te osnove za navedene periode kako je razvidno točkom 2. izreke.

Neosnovana je žalba drugotuženice da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o tijeku zakonskih zateznih kamata za dosuđeni oblik štete s osnova dospjele izgubljene zarade počev od 15. siječnja 2011., budući da tužitelj tada još ne bi bio sposoban za posao, budući njegovo liječenje još ne bi bilo završeno, jer je s ove osnove odlučno vrijeme liječenja kada bi se tužitelj vratio na posao da je prva operacija kod prvotuženika uspjela, a što je sud pravilno utvrdio uzimajući u obzir rehabilitacijski period od 15 mjeseci nakon operacije izvedene kod Bolnica, R. 27. kolovoza 2009., dakle period nakon 27. studenog 2010., zbog čega žalba drugotuženice u tom dijelu nije osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika 1. protiv točke 3. izreke pobijane presude:

U pravu je tuženik da tužitelj nije dokazao da bi radeći i nadalje kod istoga poslodavca (brodske kompanije) kod kojega je radio dvije godine prije prvog operativnog zahvata napredovao na radnom mjestu, te time protekom godine dana od povratka na posao ostvarivao veću mjesečnu plaću, u iznosima koji je utvrdio sudski vještak financijske struke.

Stoga je ovaj sud, primjenom članka 373.a ZPP-a utvrđujući činjenično stanje,dakle da bi se tužitelj i nakon rehabilitacije, odnosno nakon studenog 2010. vratio na posao kod poslodavca,ali da nije dokazao da bi sigurno napredovao na poslu odnosno ostvarivao veća mjesečna primanja, preinačio presudu u dijelu iz točke 3. izreke na način da bi tužitelju i nadalje pripadao iznos naknade štete s osnove izgubljene zarade u mjesečnom iznosu od 17.040,28 kuna za zatražene mjesečne periode za 2012. i 2013. zbog čega je u tom dijelu valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja i dosuditi mu s toga osnova naknadu štete u iznosu od 272.644,48 kuna (16. mjeseci x 17.040,20 kuna),a odbiti njegov zahtjev za više zatraženi iznos do dosuđenog iznosa od 560.595,52 kune (za iznos od 287.951,04 kuna).

Slijedom toga, valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika temeljem članka 373. a stavak 1. i 2. ZPP-a preinačiti presudu u pobijanom dijelu iz točke 1. i odbiti zahtjev tužitelja u tom dijelu, odnosno preinačiti presudu prvostupanjskog suda u odnosu na pobijani dio iz točke 3. izreke pobijane presude na način da je valjalo tužitelju dosuditi s te osnove iznos od 272.644,48 kuna, a odbiti zahtjev do dosuđenog iznosa od 560.595,52 kuna (za iznos od 287.951,04 kune).

Istodobno, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je u odnosu na pobijani dio iz točke 2. izreke odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i u tom dijelu potvrditi pobijanu presudu.

U odluci o troškovima parničnog postupka

Kako je ovaj sud dijelom preinačio odluku protiv koje je podnesen pravni lijek, to je temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. i 2. i članka 155. ZPP-a ovom odlukom odlučeno o troškovima cijelog postupka.

Iako su obje stranke djelomično uspjele u sporu,zbog čega bi obje imale pravo na naknadu troška shodno ostvarenom uspjehu u postupku, potrebno je kazati da je tuženik 1. Bolnica, R. tijekom cijelog postupka bio zastupan po svojim djelatnicima dipl.iur., zbog čega taj tuženik nema pravo na troškove postupka u dijelu zastupanja u postupku (ročišta,podnesci) u smislu članka 151. stavak 2. ZPP-a, odnosno u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje u tekstu: Tarifa), već ima pravo na materijalne troškove (pristojbe).

Stoga će ovaj sud, postupajući u smislu članka 166. stavak 2. ZPP-a, uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u postupku obzirom na visinu zahtjeva u pojedinom dijelu postupka, najprije utvrditi njegov iznos troška budući je u osnovu, zbog čije je osporenosti i vođen ovaj parnični postupak, tužitelj uspio u cijelosti,dakle 100% .

Kako je u postupku do tužiteljeva podneska od 16. srpnja 2014. kada je i nakon financijskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev, označivši ga u visini od ukupno 702.400,00 kuna, vrijednost predmeta spora do tada prema tužbi i podnescima koji u bitnoj mjeri nisu mijenjali visinu tužbenog zahtjeva iznosila 470.000,00 kuna, to je u tom dijelu postupka, uspjeh tužitelja od strane ovoga suda označena u visini od 90% ,budući je tužitelj uspio 100% u osnovu, a 80% u visini.

Dakle, uzevši u obzir trošak tužbe u visini od 500 bodova, koliko mu je dosuđeno i za ročišta glavne rasprave od 12. travnja 2012., 25. listopada 2012., 22. listopada 2013. i 27. veljače 2014. (Tbr. 9. točka 1. u svezi Tbr. 7. točka 1. Tarife), uzevši da mu je prvostupanjski sud za ročište od 24. studenog 2014. dosudio 426 bodova (nema žalbe tužitelja), trošak od 250 bodova za ročište 29.veljače 2012. i 12. lipnja 2013., odnosno po 50 bodova za ročišta od 19. rujna 2012. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife i za objavu presude od 29. prosinca 2014., trošak podnesaka od 19. ožujka 2013.,23. srpnja 2013. i 23. studenog 2013. po 500 bodova, odnosno po 50 bodova za podneske od 5. travnja 2012., 26. lipnja 2012., 17. prosinca 2012., 1. studenog 2013., 15. ožujka 2014., 15. travnja 2014. i 8. svibnja 2014., trošak tužitelja ukupno sa PDV-om iznosi 67.200,00 kuna, što obzirom na uspjeh tužitelja u visini od 90% iznosi 60.480,00 kuna.

Nadalje, za dio postupka nakon podneska od 16. srpnja 2014. kada je VPS iznosio 702.000,00 kuna tužitelj je uspio u osnovu za 100%, u visini za 54%, što daje uspjeh tužitelja u tom dijelu postupka od 77%.

U tom dijelu postupka tužitelju je za ročište glavne rasprave od 11. siječnja 2017. utvrđen trošak u visini od 50 bodova (odgoda Tbr. 9. točka 5. Tarife), za ročište od 24. veljače 2017. trošak od 702 boda, koliko i za ročište rasprave od 20. ožujka 2018., dok za ročište od 14. veljače 2018. mu pripada 50% od 702 boda, odnosno 351 bod, a u suglasju sa Tbr. 9. točka 2. Tarife. Nadalje, trošak od 702 boda pripada tužitelju za podnesak od 16. srpnja 2014., dok mu za podneske od 16. srpnja 2014. i 10. studenog 2014. pripada trošak od po 50 bodova, dakle trošak tužitelja ukupno sa PDV-om iznosi 32.587,50 kuna,odnosno s obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 77% iznosi 25.092,37 kuna.

Tužitelju se na gore utvrđeni ukupan trošak od 85.572,37 kuna dosuđuje i iznos od 15.104,30 kuna koliko potražuje na ime medicinskog vještačenja, financijskog vještačenja te troška prijevoda, pa je ukupan trošak tužitelja u ovome postupku 100.676,67 kuna.

Iako tuženik 1. Bolnica, R. nije bila zastupana po punomoćniku u osobi odvjetnika, priznat joj je shodno uspjehu u parnici materijalni trošak plaćenih pristojbi odgovora na tužbu i žalbu. Prvotuženik je za odgovor na tužbu platio pristojbu od 2.600,00 kuna. Kako je u tom dijelu postupka uspjeh tuženika Bolnica, R. 10% to mu u tome dijelu pripada trošak u iznosu od 260,00 kuna.

Prvotuženik je platio i pristojbe žalbe na prvostupanjsku presudu, kako onu prije ukidnog rješenja, tako i u odnosu na ožalbenu presudu u iznosima od po 10.100,00 kuna (ukupno 20.200,00 kuna), pa shodno njegovom uspjehu u tome dijelu postupka (v.p.s. 702.000,00 kuna) od 23%, prvotuženiku pripada trošak od ukupno 4.646,00 kune.

Dakle, trošak tuženika 1. za plaćene pristojbe iznosi 4.906,00 kuna,što je ukupan trošak tuženika 1. u ovom postupku,jer zahtjev za plaćeni trošak vještaka medicine rada nije postavljen.

Kad se prebiju troškovi tužitelja i tuženika 1. proizlazi da je tuženik 1. Bolnica, R. dužan isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u visini od 95.770,67 kuna, zbog čega je u tom dijelu valjalo u smislu odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a preinačiti rješenje o troškovima na način kako je to razvidno izrekom rješenja o troškovima.

U Splitu 14. studenog 2018.

Predsjednik vijeća:

Vicko Prančić, v. r.