Us-2560/2005-1 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-2560/2005-11

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Silve Rulic Hren kao predsjednice vijeća, Jasminke Jenjić i Lidije Rostaš Beroš kao članova vijeća, te više sudske savjetnice Veseljke Kos kao zapisničarke u upravnom sporu tužitelja T. D., kojeg zastupa D. V., odvjetnik u Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, klasa: 805-06/05-04/01, ur.broj: 512M2-010401-05-53 od 5. srpnja 2005., radi prestanka djelatne vojne službe, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. listopada 2005.

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Oglašava se ništavim rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, klasa: 805-06/05-04/01, ur.broj: 512M2-010401-05-53 od 5. srpnja 2005. godine u dijelu izreke pod točkom 2., kojim je tužitelj obvezan vratiti troškove školovanja sukladno obvezama iz ugovora o školovanju – stipendiranju o stjecanju visokog zvanja vojni pilot na Fakultetu prometnih znanosti u Z., klasa: Pov 602-04/97-01/02, ur.broj: 512-20-05- 97-294 od 18. veljače 1997. godine.

U preostalom dijelu točke 1. i točke 3. izreke rješenja isto ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi šutnje tuženog tijela koje ni nakon ponovljenog traženja nije odlučilo o njegovom zahtjevu za prestanak djelatne vojne službe na temelju osobnog zahtjeva.

Nakon podnošenja tužbe tuženo tijelo je donijelo rješenje pod uvodno označenim brojem 5. srpnja 2005. godine kojim mu je u točki 1. izreke utvrdilo prestanak djelatne vojne službe na osobni zahtjev uz prevođenje u pričuvu, pod točkom 2. obvezalo tužitelja na povrat troškova školovanja sukladno obvezama ugovora o školovanju – stipendiranju za stjecanje visokog obrazovanja zvanja pilot na Fakultetu prometnih znanosti u Z. od 18. veljače 1997. godine, a pod točkom 3. izreke rješenja razriješilo tužitelja djelatne vojne službe s danom 15. srpnja 2005. godine, uz častan otpust.

Tužitelj je u smislu odredbe članka 32. Zakona o upravnim sporovima, pozvan od strane Suda, proširio tužbu i na osporeni akt u dijelu točke 2. izreke rješenja kojim je obvezan na povrat troškova školovanja sukladno obvezama iz ugovora o školovanju – stipendiranju. Navodi tužitelj kako je rješenje u osporenoj točki nezakonito jer eventualne obveze temeljem navedenog ugovora ne mogu biti predmetom upravnog postupka kojim se rješava tužiteljev radnopravni status. Naprotiv, drži tužitelj da se radi o obvezno pravnom odnosu između stranaka, temeljenom na ugovoru o školovanju – stipendiranju pa se eventualna obveza utvrđena točkom 2. rješenja ne može utvrđivati u upravnom postupku. Potraživanje koje proizlazi iz predmetnog ugovora tuženi može ostvariti putem redovnog suda, sukladno članku 15. Ugovora o školovanju od 18. veljače 1997. godine.

Podredno, tužitelj navodi kako je utvrđenje iz pobijane točke 2. predmetnog rješenja neodređeno i neodredivo te suprotno razlozima rješenja. Predlaže da Sud tužbu uvaži i poništi točku 2. osporenog rješenja.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu protivi se istoj navodeći kako je točkom 2. izreke navedenog rješenja samo dao tužitelju na znanje postojanje njegovih obveza uslijed neispunjenja točke 3. ugovora glede ostanka u službi u oružanim snagama Republike Hrvatske najmanje 10 godina od završenog školovanja. S obzirom da je navedena odredba deklaratornog karaktera sa svrhom da se stranci da na znanje postojanje obveze, drži tuženi da ista nije osnova za poništenje rješenja pa predlaže odbijanje tužbe kao neosnovane.

Tužba je osnovana.

Osnovano prigovara tužitelj zakonitosti točke 2. izreke osporenoga rješenja kojim je obvezan vratiti troškove školovanja sukladno obvezama iz ugovora o školovanju – stipendiranju za stjecanje visokog obrazovanja prema ugovoru od 18. veljače 1997. godine.

Sadržaj predmetnog ugovora rješava međusobna prava i obveze u odnosu na školovanje tužitelja, pa je člankom 4. ugovoreno da u slučaju prekida školovanja do kojeg je došlo krivnjom vojnog stipendista ili u slučaju raskida ugovora zbog nepridržavanja propisa ili uslijed propuštanja stupanja u službu od strane vojnog stipendista odnosno prijevremenog raskida djelatne službe u oružanim snagama Republike Hrvatske isti mora nadoknaditi troškove školovanja i štetu koja je tim počinjena oružanim snagama Republike Hrvatske, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja troškova školovanja, odnosno nastanka štete.

Sadržaj citirane odredbe članka 4. govori da je njime reguliran građansko pravni odnos između stranaka, dakle, obaveza naknade štete u slučaju nepridržavanja prihvaćenih ugovornih obveza vezanih uz školovanje i kasnije zaposlenje, pa pravilno drži tužitelj kako se ne radi o upravnoj stvari o kojoj bi se rješavalo u upravnome postupku. U navedenome smislu govori i odredba članka 15. Ugovora kojom su stranke ugovorile rješavanje možebitnih sporova od strane redovitog suda u Zagrebu.

Iz navedenog slijedi da je tuženo tijelo u upravnom postupku rješavalo o stvari iz sudske nadležnosti slijedom čega je Sud, uvažavajući tužbu, sudio temeljem odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) i osporeno rješenje u dijelu izreke pod točkom 2. proglasio ništavim, u smislu odredbe članka 267. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 103/96-odluka Ustavnog suda).

Na osnovi izloženog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. listopada 2005.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Veseljka Kos v.r.

Silva Rulic Hren v.r.