Gž-176/2019-3 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 10 Gž-176/2019-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Dubravke Šimić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Zlatka Pirc člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja I. M. iz Z., (OIB: …) i II. tužiteljice M. P. iz V. G., (OIB: …), zastupani po punomoćnici S. N. M. odvjetnici iz Z., protiv tuženice Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz Zagreba (OIB: …), radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2018., poslovni broj: 60 P- 4409/2015-20., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženice Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka iz Zagreba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. studenog 2018., poslovni broj: 60 P-4409/2015-20.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem istog suda od 9. siječnja 2019., poslovni broj: P-4409/2015., tuženici je naloženo isplatiti tužiteljima i to I. tužitelju iznos od 105.847,83 kn, a II. tužiteljici iznos od 104.997,73 kn, kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 37.553,71 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.

Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelji u odgovoru na žalbu predlažu da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, izreka presude ne proturječi razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su dana 5. travnja 2013. tužitelji, svaki posebno, zaključili s C. bankom d.d., Z., Ugovor o nenamjenskom oročenom kunskom depozitu; da su s danom zaključenja tog Ugovora izvršili uplatu depozita u iznosu od 380.000,00 kn svaki, te 8. srpnja 2013., a sukladno članku 9. Ugovora, kojim je ugovoreno da je tijekom roka oročenja moguća promjena glavnice, te kako vlasnik može vršiti uplate i povećavati glavnicu, kao i podizati sredstva i smanjivati glavnicu, izvršili daljnju uplatu depozita u iznosu od 320.000,00 kn svaki; da je rješenjem HNB-e od 4. rujna 2013. utvrđena nedostupnost depozita C. banke d.d. Z., da je tuženica javnim pozivom pozvala vjerovnike C. banke d.d. da od 19. rujna 2013. podnesu zahtjeve za isplatu obeštećenja, a rok za podnošenje tog zahtjeva je 12 mjeseci od objave poziva, odnosno najkasnije do 19. rujna 2014., da su tužitelji dostavili zahtjev za isplatu obeštećenja-reklamaciju tuženici, i to I-tužitelj 14. listopada 2013., a II- tužiteljica 17. listopada 2013., da je tuženica 8. travnja 2014. isplatila svakom od tužitelja iznos od 380.000,00 kn; da je dopisima od 12. svibnja 2014. tuženica obavijestila tužitelje kako im preostale iznose depozita neće isplatiti, jer je protiv tužitelja i članova Uprave i Nadzornog odbora C. banke d.d. podnijela kaznene prijave, kao i da je 4. rujna 2015. isplatila svakom tužitelju još iznos od 324.026,44 kn.

Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženica dospjela u zakašnjenje s isplatom obeštećenja po proteku 7 dana od pismenog zahtjeva tužitelja (od 14. listopada 2013. i 17. listopada 2013.), sukladno odredbi članka 6. Zakona o osiguranju depozita ("Narodne novine" broj 177/04, 119/08, 153/09, 80/13 – dalje: ZOD), kao i da je, a sukladno nalazu knjigovodstvenog vještaka, tuženica uplatom iznosa od 380.000,00 kn i iznosa od 324.026,44 kn I. tužitelju podmirila dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 97.851,26 i dio dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 606.175,18 kn, a ostao je nepodmireni iznos dospjele glavnice od 105.847,83 kn na koji iznos i dalje teče zatezna kamata od 5. rujna 2015. do isplate, a uplatom iznosa od 380.000,00 kn i iznosa od 324.026,44 kn II. tužiteljici podmirila dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 97.001,16 kn i dio dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 607.025,28 kn, a ostao je nepodmireni iznos dospjele glavnice u iznosu 104.997,73 kn, na koji iznos i dalje teče zatezna kamata od 5. rujna 2015. do isplate, pa je pobijanom presudom obvezao tuženicu da I. tužitelju isplati iznos od 105.847,83 kn, a II. tužiteljici iznos od 104.997,73 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2015., do isplate.

Tuženica u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da je dospjela u zakašnjenje s isplatom obeštećenja po proteku 7 dana od pismenog zahtjeva tužitelja, ističe da odredbama ZOD-a nije propisan rok u kojem mora odgovoriti na reklamaciju deponenta, pa se u ovom slučaju ne može primijeniti rok od 7 dana za postupanje po zahtjevu za isplatu, kao i da se radilo o kompleksnom pitanju, te je po zahtjevu tužitelja za isplatu morala utvrditi postojanje tužiteljevih prava na isplatu obeštećenja, o čemu nije bilo moguće odlučiti u roku od 7 dana.

Ti žalbeni navodi su neosnovani.

Sukladno članku 6. stavku 2. ZOD-a tuženica u roku od 3 mjeseca od nastupanja osiguranog slučaja treba poduzeti mjere kako bi pripremila obeštećenje vjerovnika, a uz suglasnost HNB može dva puta produžiti taj rok, svaki puta za dodatna 3 mjeseca, u kojem roku joj je kreditna institucija dužna staviti na raspolaganja svu dokumentaciju koja je potrebna za obeštećenje vjerovnika, sukladno stavku 5. istog članka, prije isteka navedenih rokova dužna je uputiti poziv vjerovnicima za podnošenje pojedinačnih zahtjeva za obeštećenjem, a sukladno stavku 7. istog članka dužna je bez odgađanja ispitati podnesene zahtjeve i svoje obveze ispuniti u roku od 7 dana od zaprimanja zahtjeva.

Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je tuženica u roku od sveukupno 9 mjeseci od nastupa osiguranog slučaja dužna uputiti poziv vjerovnicima za podnošenje zahtjeva za obeštećenjem, kao i da u tom roku treba poduzeti sve mjere za pripremu obeštećenja, a kada uputi poziv i zaprimi zahtjev vjerovnika, dužna je o njemu odlučiti u roku od 7 dana, pa su neosnovani žalbeni navodi da je u ovom slučaju riječ o kompleksnom pitanju za koje je trebalo vremena i nije se moglo odlučiti u roku od 7 dana, jer je tuženica prije upućivanja javnog poziva vjerovnicima za podnošenje zahtjeva za obeštećenjem imala rok od 9 mjeseci za pripremu obeštećenja vjerovnika.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica dospjela u zakašnjenje s isplatom jer ju je izvršila tek 4. rujna 2015., iako su tužitelji podnijeli zahtjev za obeštećenjem 14. listopada 2013. i 17. listopada 2013., a tijekom postupka nije dokazala da je osnovana kaznena prijava koju je podnijela protiv tužitelja nakon što su joj dostavili zahtjeve za obeštećenjem, pa je po tim zahtjevima bila dužna postupiti u roku od 7 dana od njihovog zaprimanja.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženicu da tužiteljima isplati nepodmireni iznos dospjele glavnice i to I. tužitelju u iznosu 104.997,73 kn, a II. tužiteljici u iznosu od 104.997,73 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 5. rujna 2015., do isplate.

Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.

Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 10. lipnja 2019.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić