IV Kž-13/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 13/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. M. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja M. J. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 1998. br. Kv-89/98 (Kio-1379/96), u sjednici održanoj 13. svibnja 1998.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja M.J. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 150. st. 7. ZKP/93, u povodu neslaganja istražnog suca, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja M.J. za provođenje istrage protiv osum. M.M., Ž.M. i J.S. zbog kaznenog djela teške krađe izvršene provalom iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona (ranije čl. 126. st. 1. KZRH i dr.).

Protiv tog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj osobno, s prijedlogom da ovaj sud "ne bude milostiv prema kriminalcima, već da naredi da imovinu vrate ili nadoknade, a počinitelje kazni po zakonu".

Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da, prema postojećim podacima u spisu i do sada prikupljenim dokazima, ne postoji osnovana sumnja da bi osumnjičenici počinili kazneno djelo za koje se terete.

Naime, iz obrane osum. M., a što ne osporava niti oštećenik, proizlazi da su taj osumnjičenik i oštećenik još 1993. godine sklopili ugovor o najmu stroja za kuhanje i lijevanje asfalta, te ugovor o najmu skladišnog prostora oštećenika, zbog čega je osum. M. bio u posjedu ključa tog skladišta, te je u njemu, i nakon raskida spomenutog ugovora, držao svoje predmete, tj. stanovitu količinu lomljenog asfalta. Zbog toga, a budući da osumnjičenici tvrde da su iz skladišnog prostora oštećenika odvezli isključivo asfalt vlasništvo osum. M., koji je tamo zaostao nakon spora s oštećenikom oko plaćanja najamnine za skladišni prostor, proizlazi da se u ponašanju osumnjičenika ne stječu potrebni subjektivni elementi koji upućuju na postupanje u namjeri pribavljanja protupravne imovinske koristi, već da se radi o neraščišćenim imovinsko- pravnim odnosima među strankama, pa se odgovornost osumnjičenika može razmatrati u okviru građanske parnice, ali ne i s aspekta učina kaznenog djela.

Što se tiče ostalih otuđenih predmeta navedenih u zahtjevu oštećenika (rotaciona lampa, hidraulični cilindri, plinske boce i dr.), treba reći da osumnjičenici odlučno poriču da bi te predmete uzeli, pa kako,

IV Kž 13/1998-2

osim tvrdnje oštećenika, ne postoje drugi dokazi koji bi ukazivali na osumnjičenike kao počinitelje (predmeti nisu nađeni niti ima svjedoka), proizlazi da niti u tom dijelu osnovane sumnje o učinu djela nema.

Slijedom izloženog, dakle, ne postoji temeljni preduvjet za pokretanje istrage - osnovana sumnja da su osumnjičenici počinili inkriminirano kazneno djelo, pa kako se niti navodima žalbe takav zaključak ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.