I Kž-127/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 127/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Kocijančić Erike, Primorac Vladimira i Novoselec dr. Petra, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Jelić Katice, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.Z., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 21. ožujka 1993. br. K-1082/1994, u sjednici održanoj 14. srpnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske D.T.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba optuženika, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. B.Z., da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te mu je na temelju istog zakonskoga propisa primjenom čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, time da mu je na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 6. studenog do 21. prosinca 1993. godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju R.A., odvjetniku iz O..

Optuženik se žali zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno, da se preinači i optužba odbije, ili da se optuženik oslobodi optužbe, ili pak da mu se izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP pismeno je predložio da se žalba optuženika uvaži i pobijana presuda ukine.

Žalba optuženika je osnovana.

U pravu je optuženik kada tvrdi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, te da je time po sudu prvoga stupnja ostvarena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP.

U činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude se navodi, da je optuženik djelo počinio u periodu od "kolovoza 1991. godine" pa do "4. studenog 1993. godine".

Obrazlažući izrečenu kaznu optuženiku u razlozima presude se navodi slijedeće:

"Prilikom izbora sankcije i odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir i promatrao samo djelatnost opt. od 25. IX. 1992. godine do 4. XI. 1993. godine, jer je ostala krim. djelatnost opt. do 25. IX. 1992. godine obuhvaćena Zakonom o oprostu, ali je sud i tu krim. djelatnost zadržao u izreci presude, jer se radi o jednom cjelovitom događanju".

Dakle, sud optuženika oglašava krivim za sveukupnu kriminalnu aktivnost, pa čak i onu koja je obuhvaćena Zakonom o oprostu, a izriče mu kaznu samo za dio te aktivnosti i to onu nakon stupanja na snagu Zakona o oprostu.

Neprihvatljivo je obrazloženje suda prvoga stupnja da je tako postupio "jer se radi o jednom cjelovitom događanju", jer sud ne može oglasiti počinitelja djela krivim za djelo ili dio kriminalne aktivnosti koje je obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem, a s druge strane, ako je oglašen krivim ne može mu izreći kaznu samo za jedan dio njegovog inkriminiranog djelovanja.

Krivično djelo oružane pobune, ako ga počinitelj vrši kroz duži ili manji period je jedinstveno krivično djelo kontinuiranih radnji koje se ponavljaju. Kada je zakonodavac donio Zakon o oprostu, on je abolirao ili oprostio kriminalnu djelatnost onim počiniteljima krivičnih djela koji su u ratnom razdoblju, dakle od 17. kolovoza 1990. pa do stupanja na snagu ovog zakona tj. do 25. rujna 1992. godine počinili krivična djela u oružanim sukobima, ratu protiv Republike Hrvatske ili u svezi s tim sukobima, odnosno ratom (čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu) od čega su izuzeti počinitelji krivičnih djela na čiji je progon Republika Hrvatska obvezna prema odredbama međunarodnog prava (čl. 2. Zakona o oprostu). Kako krivično djelo iz čl. 235. st. 1. KZRH spada u ona krivična djela na čije se počinitelje prema praksi ovog Vrhovnog suda primjenjuje čl. 1. Zakona o oprostu, to je i optuženiku Barat Zlatku oproštena ona aktivnost do donošenja Zakona o oprostu, ali ne i ona aktivnost od 26. rujna 1992. godine, pa do 4. studenog 1993. godine.

Sud prvog stupnja je zbog toga trebao iz činjeničnog opisa djela ispustiti vremensko razdoblje i kriminalnu djelatnost optuženika od kolovoza 1991. do 25. rujna 1992. godine, a oglasiti ga krivim za djelatnost od 26. rujna 1992. do 31. studenog 1993. i za tu djelatnost mu izreći odgovarajuću kaznu.

Pogrešno je stoga stajalište optuženika izraženo u žalbi, da je za period obuhvaćen Zakon o oprostu sud prvoga stupnja trebao donijeti odbijajuću presudu na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP, a kada tako nije postupio da je počinio relativno bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZKP.

Sud prvoga stupnja nije trebao donijeti presudu kojom se odbija optužba upravo zbog pravne prirode krivičnog djela oružane pobune, jer da je tako postupio, formalno pravno gledano, na taj način bi sud donio odluku za dva krivična djela, a optuženik je počinio i optužen je za jedno krivično djelo oružane pobune.

Iako je pobijana presuda ukinuta zbog ostvarene bitne povrede odredaba krivičnog postupka pa nije potrebno ulaziti u meritum (suštinu) stvari, valja ipak primijetiti, da je sud prvoga stupnja na osnovu obrane optuženika, iskaza svjedoka K.J. i vojne knjižice optuženikove utvrdio da je optuženik početkom rujna 1992. godine bio u B. gdje je, kao i ranije u T., služio vojni rok u JNA, a da mu je 31. siječnja 1993. istekao vojni rok, nakon čega je do 4. studenog 1993. optuženik ostao na istoj karauli uz mađarsku granicu i primao vojničku plaću do 4. studenog 1993.

Postavlja se pitanje da li je, dakle, od 26. rujna 1992. pa do 4. studenog 1993. godine optuženik bio u "lokalnim paravojnim formacijama" kako to utvrđuje sud prvoga stupnja, a time i sudjelovao u oružanoj pobuni ili je kao građanin Republike Hrvatske za vrijeme rata ili oružanih sukoba služio u neprijateljskoj neprijateljskim oružanim formacijama ili sudjelovao u ratu ili u oružanom sukobu kao vojsci ili drugim

borac protiv Republike Hrvatske i time počinio krivično djelo službe u neprijateljskoj vojsci iz čl. 108. st. 1. OKZRH, koje je djelo prema zaprijećenoj kazni jednako teško kao i krivično djelo iz čl. 108. st. 1. OKZRH.

I Kž 127/94

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti uočene nedostatke, a osim toga savjesnom ocjenom svih provedenih dokaza, te vodeći računa i o navodima žalbe optuženika utvrditi sve objektivne i subjektivne odlučne činjenice i prema svojoj ocjeni utvrditi koje djelo je u objektivnom i subjektivnom smislu optuženik počinio.

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. srpnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jelić Katica, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.