I Kž-129/2002-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 129/02-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv V. R., zbog kaznenog djela iz čl. 218 st. 1 i 2 u vezi čl. 33 KZ, odlučujući o žalbi V. R. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. studenog 2001 godine, br K-89/99 u sjednici održanoj 10. listopada 2006 godine, u nazočnosti branitelja B. R., odvjetnika iz Z., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba V. R. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu temeljem čl. 460 st. 2 ZKP utvrđeno je da je V. R. u neubrojivom stanju počinila kazneno djelo iz čl. 218 st. 1 i u vezi čl. 33 KZ, te je temeljem čl. 460 st. 2 ZKP, rješenjem odlučeno da će se predmet uputiti sudu nadležnom za postupanje prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

Protiv presude podnijela je žalbu V. R. putem branitelja B. R., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Ujedno je zatražila da se nju i njenog branitelja obavijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je u odnosu na branitelja udovoljeno, pa je sjednici bio prisutan B. R. odvjetnik iz Z., dok je u odnosu na V. R. zaključeno da njena prisutnost sjednici nije svrhovita.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel, predloženo je da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

U žalbi se nigdje nije izričito ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda odredaba kaznenog postupka kao jedna od osnova žalbe, pa bi se samo iz sadržaja žalbe moglo

I Kž 129/02-5

zaključiti da žaliteljica smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, odnosno da postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku samih zapisnika. Međutim, usporedbom zapisnika o iskazima danim u postupku i reproduciranja sadržaja zapisnika u obrazloženju prvostupanjske presude, utvrđeno je da razlike ne postoje, a posebno ne proturječnosti, koje bi u slučaju njihova postojanja, predstavljale bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naprotiv, sud prvog stupnja temeljito je analizirao svaki od provedenih personalnih dokaza i valjano ih ocijenio, te na osnovi njih donio pravilne zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi.

Osnovano je sud prvog stupnja utemeljio činjenična utvrđenja na iskazima svjedoka M. A., R. G. i K. M., jer ne samo da se radi o svjedocima očevicima, nego i sudionicima događaja, čiji opis osobe koja je nožem nasrnula na blagajnicu uz trgovini R. G. se podudara u svim značajnim karakteristikama i odgovara izgledu V. R.. Konačno, svjedokinja M. A. identificirala je V. R. i kao osobu koju je već ranije viđala u kvartu i na taj način nije ostavila mjesta sumnji, da se radi upravo o osobi koja je pokušala počiniti razbojništvo u trgovini u kojoj je zaposlena kao prodavačica. Stoga prigovor žaliteljice, kako se ne podudara boja očiju V. R. s bojom očiju o kojoj govori svjedokinja R. G., odnosno o tome kako nisu precizni navodi svjedoka o duljini njene kose, nije osnovan. Naime, nečiji doživljaj boje očiju druge osobe može biti sasvim subjektivan i ovisiti o mnogim okolnostima, posebno ako je osoba u šoku, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, a što se tiče duljine kose, iskazi svjedoka se podudaraju, pa ni iz tog razloga prigovor žaliteljice nije osnovan. Osnovano sud nije prihvatio vjerodostojnima iskaze sestara V. R., kojima one pokušavaju građenjem alibija potkrijepiti njenu obranu, i to ne samo iz razloga što su u suprotnosti s iskazima navedenih svjedoka, nego i zbog okolnosti što provedeni dokazi u vidu evidencija dolaska i odlaska s posla, te evidencija u bolnici, ne potkrjepljuju njihove tvrdnje.

Prema tome, sud prvog stupnja valjano je na osnovi provedenog dokaznog postupka te na njemu pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zaključio da je upravo V. R. u stanju neubrojivosti, jer to proizlazi iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka neuropsihijatra, s namjerom započela, ali nije dovršila da napadom nožem na blagajnicu u trgovini, oduzme stvari koje je prethodno stavila u košaru zajedno s prethodno otuđenim i sakrivenim nožem, u čemu je spriječena po prisutnima u trgovini, koji su joj istrgli nož iz ruke, zbog čega ni u tom dijelu, žalba nije osnovana.

Kako sud drugog stupnja, ispitujući presudu prvog stupnja po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 2006 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Damir Kos, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava Voditelj Pisarnice za prijepis i otpremu:

Štefica Klepac

I Kž 129/02-5