II Kž-299/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-299/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Marijana Svedrovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. R. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi s čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. travnja 2002. godine broj Kv-295/02. (Kio-26/02), u sjednici održanoj 24. travnja 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Žalba okr. R.Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv okr. R.Z. u tijeku istrage, nakon dva mjeseca za još jedan mjesec, po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP. Istraga se protiv njega vodi zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenog djela iz čl. 91. toč. 7. u svezi s čl. 33. KZ.

Protiv tog rješenja žali se okrivljenik osobno i po branitelju, s prijedlogom da se isto preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, postoje osnovi za zadržavanje okrivljenika u pritvoru temeljem citirane odredbe.

Naime, kako je to ranijim rješenjem ovog suda već ukazano (list spisa 114), način počinjenja djela za koje se okrivljenik tereti, po iskazanoj upornosti i bezobzirnosti pri učinu istog, u bitnom odstupa od uobičajenih načina počinjenja ovakovih kaznenih djela. Isto iz razloga, jer se okrivljenika tereti da je pokušao usmrtiti policajca M.T., na način da je svojim osobnim automobilom, iako je vidio da policajac stoji na kolničkom traku i daje mu znak da stane, nastavio vožnju naletivši na njega prednjim dijelom svog automobila, a uslijed čega je

ničkom

policajac zadobio brojne i po život opasne ozljede, te mu je život spašen hitnom liječ intervencijom. Stoga je opravdana pritvorska mjera po osnovi iz toč. 4. st. 1. čl. 102. ZKP. Navodi žalbe svode se na osporavanje pravne kvalifikacije djela, što ne utječe na zakonitost pobijanog rješenja, te ne može biti predmetom razmatranja u ovoj procesnoj situaciji, kada Vrhovni sud razmatra opstojnost mjere pritvora, jer je pitanje postojanja osnovane sumnje na učin inkriminiranog kaznenog djela riješeno donošenjem pravomoćnog rješenja o provođenju istrage.

Vrijeme za koje je pritvor produljen u srazmjeru je s radnjama koje se još trebaju provesti tijekom istrage.

Slijedom izloženog, valjalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v.r.

Ana Garačić, v.r.