Rev-1048/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1048/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. H. iz Z., zastupane po punomoćnici A. J. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika B. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik mr. B. Đ., odvjetnik iz Z., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. rujna 2002. godine, br. Gž 2056/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. rujna 2000. godine, br. P 4711/97, u sjednici održanoj 18. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se raskida ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg su stranke sklopile 25. listopada 1992. godine, a ovjeren kod Općinskog suda u Zagrebu dana 2. studenog 1992. godine.

Istom presudom tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.555,30 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je pravodobno izjavila dopuštenu reviziju pozivom na revizijske razloge: pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Predložila je da preinakom pobijane presude tužbeni zahtjev bude odbijen kao neosnovan, podredno da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da revizija bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica je u ovom sporu spram tuženika postavila tužbeni zahtjev usmjeren na raskidanje ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga što tuženik ne ispunjava ugovorne obveze.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj revizijski sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Odlučujući o sporu nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da su stranke sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je valjano ovjeren od suda 2. studenog 1992. godine, kojim tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja, ustupa nakon svoje smrti tuženiku, kao davatelju uzdržavanju, stan u Zagrebu, … površine 21,62 m (na kojem je tužiteljica imala stanarsko pravo, a tuženik ga je otkupio vlastitim sredstvima), a tuženik se obvezao da će tužiteljicu doživotno uzdržavati,

- da je tuženik uredno izvršavao svoju obvezu koju je preuzeo ugovorom, a da je tužiteljica od ljeta 1995. godine odbila bez objektivno opravdana razloga primati bilo kakovo uzdržavanje od tuženika, iako je tuženik voljan izvršavati svoju obvezu preuzetu ugovorom.

Prema odredbi čl. 125. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 47/78), svaka strana može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju ako druga strana ne izvršava svoju obvezu.

Kraj izloženih činjeničnih utvrđenja, i prema prosudbi ovog revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev. Ovo zato što raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, zbog neizvršavanja obveza iz ugovora, ne može tražiti primatelj uzdržavanja, koji bez razloga odbija primiti uzdržavanje ili ako je davatelj uzdržavanja spreman ispunjavati svoju obvezu.

Razlozi u reviziji svode se, u bitnom, na to da je do prestanka izvršavanja obveze uzdržavanja došlo krivnjom tuženika, čime se, u biti, prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga ne može se revizijom pobijati pravomoćna drugostupanjska presuda (čl. 385. st. 3. ZPP.

Tužiteljica se u reviziji uopćeno poziva na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP ne navodeći konkretno čime bi bila počinjena bitna povreda te zakonske odredbe.

Budući da iz svega izloženog slijedi da se revizija ne pokazuje osnovanom, to je presuđeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 18. veljače 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.