I Kž-745/1991-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 745/1991-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Zmajević Branka kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, mr. Biondić-Filep Vjere, Mikor Milivoja i Plazonić Stanislava kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. D. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZH u svezi čl. 19. st. 1. Krivičnog zakona SFRJ preuzetog na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Krivičnog zakona SFRJ ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakona Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZJ), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 30. kolovoza 1991. K 155/91, u sjednici održanoj 14. siječnja 1992., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pantlik Mladena,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. D., te se potvrdjuje presuda suda prvog stepena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M. D. zbog kriv. djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZH u svezi čl. 19. st. 1. KZJ, pobliže činjenično opisano u izreci prvostepene presude, te je po čl. 35. st. 1. KZH, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osudjen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 21. svibnja 1991. do 30. kolovoza 1991. Ujedno mu je po čl. 65. KZJ izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara, te po čl. 69. KZJ mjera sigurnosti oduzimanja predmeta - kuhinjskog noža kojim je izvršeno krivično djelo.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP) javni tužilac Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stepena.

I Kž 745/1991-5

Na temelju čl. 371. st.1. i 4. ZKP sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Pantlik Mladena, a u odsutnosti optuženika koji nije obavijestio sud o promjeni boravišta i njegova branitelja G. Z., odvjetnika iz K., koji nije pristupio iako je uredno obaviješten o sjednici.

Žalba nije osnovana.

S pravom ističe optuženik u svojoj žalbi da je prvostepeni sud pri odmjeravanju kazne pogrešno kao otegotno uzeo to što je on učinio teško krivično djelo, medjutim iako se težina učinjenog krivičnog djela ne može sama za sebe uzeti u obzir kao otegotna okolnost, jer je to protivno principu zabrane dvostrukog vrednovanja iste okolnosti relevantne za kažnjavanje, s obzirom da je težina djela sastavni dio zakonskog bića nekog krivičnog djela, u konkretnom slučaju ne može biti govora o tome da je optuženiku izrečena prestroga kazna.

Naime, ako se ima u vidu svrha kažnjavanja i pravilno ocijene i uzmu u obzir sve okolnosti uz koje je djelo učinjeno, napose jakost ugrožavanja života oštećenice kao zaštićenog dobra, onda izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dakle blizu donje granice kazne koja se i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne može izreći za ovo krivično djelo,nije prestroga, kako to ističe žalitelj, već je i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, kao drugostepenog suda, posve primjerena težini učinjena krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika njegovoj ličnosti o svim okolnostima konkretnog slučaja.

Raniji život optuženika, njegove osobne prilike i držanje nakon učinjenog krivičnog djela, kao i neriješeni imovinskopravni odnosi s oštećenicom, koje okolnosti se ističu u žalbi, nisu takvog značenja ni intenziteta da bi u ovom slučaju opravdavale izricanje još blaže kazne, od one koju je optuženiku izrekao prvostepeni sud. Prema tome, kako ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija prvostepenu presudu, niti su utvrdjene povrede zakona iz čl. 376. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 384. ZKP odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stepena.

U Zagrebu, 14. siječnja 1992.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak Bosanac Zlata, v.r.

Zmajević Branko, v.r.