Rev-2971/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2971/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća,u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz P., koju zastupa I. R., odvjetnik u P., protiv tužene C. o. d.d. filijala P. iz Z., koju zastupa S. L., punomoćnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 3. rujna 1992. br. Gž-953/92, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli od 11. lipnja 1992. br. P-445/92-12, u sjednici održanoj dana 25. lipnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Okružnog suda u Puli od 3. rujna 1992. godine br. Gž-953/92 u dijelu kojim je suđeno da tuženik plati tužiteljici za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti novčani iznos od 700.000 HRD i u tom dijelu sudi:

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Puli od 11. lipnja 1992. godine br. P- 445/92-12 potvrđuje u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti plati iznos od 1,300.000 HRD sa zakonskom kamatom.

Tuženik je dužan platiti tužiteljici ukupan parnični trošak u iznosu od 64.998 HRD, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Za stradanje u prometnoj nezgodi od 22. srpnja 1991.godine tužiteljica je na ime pretrpljene nematerijalne štete zahtijevala:

- za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti iznos od 1,500.000 HRD (dosuđeno u prvom stupnju 1,300.000 HRD, sud drugog stupnja smanjio na 700.000 HRD),

- za pretrpljene fizičke bolove 900.000 HRD (dosuđeno od strane suda prvog stupnja 350.000 HRD, što je sud drugog stupnja smanjio na iznos od 250.000 HRD),

- za naruženost tužiteljica je zahtijevala novčanu naknadu u iznosu od 250.000 HRD i 80.000. HRD na ime pretrpljenog straha, koliko je i prihvaćeno odlukom suda prvog stupnja, a koje iznose sud drugog stupnja smanjio na 200.000 HRD, odnosno 50.000 HRD.

Protiv pravomoćne odluke suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava nalazeći da je dosuđena novčana satifakcija od strane suda prvog stupnja realna, zbog čega je predložila da se revizija prihvati, pobijana odluka preinači i osnaži odluka suda prvog stupnja uz dosudu revizijskih troškova u iznosu od 25.000 HRD.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno,niti se o izjavljenoj reviziji nadležni javni tužitelj izjasnio.

Sud drugog stupnja je u odnosu na zahtjev tužbe za naknadu nastale štete po osnovi pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životnih aktivnosti po ocjeni ovog suda pogrešno primijenio propise materijalnog prava kad dosuđenu novčanu naknadu po sudu prvog stupnja u iznosu od 1,300.000 HRD umanjuje na iznos od 700.000 HRD.

Naime, sve okolnosti ovog slučaja opravdavaju u tom dijelu odluku suda prvog stupnja. Tužiteljica je u već spomenutoj prometnoj nezgodi zadobila teška tjelesna oštećenja (prijelom čašice zgloba lijevog kuka, prijelom donje grane lijeve stidne kosti, što je izazvalo početnu artrozu lijevog kuka). Zbog takovih povreda prema nalazu liječnika vještaka (8) kod tužiteljica se mogu očekivati pojačane tegobe, smetnje funkcije i neophodnost stacionirane terapije. Njena je opća životna aktivnost umanjena za 30%, ali i sa mogućnošću kasnijeg pogoršanja. Uvažavajući te važne činjenice i životnu dob tužiteljice, (tužiteljica ima 49 godina života), ovaj sud nalazi da je dosuđena novčana naknada od strane suda prvog stupnja pravilna i pravedna i da odgovara tegobama koje tužiteljica još i danas trpi. Zato je u tom dijelu pobijanu odluku trebalo preinačiti i odluku suda prvog stupnja u tom dijelu osnažiti (čl. 395. st. 1. ZPP, "NN" br. 53/91).

S obzirom na jačinu i trajanje fizičkih bolova (na dan povređivanja bili su jaki bolovi, zatim 2 tjedna srednje jačine i povremeno slabiji bolovi), te imajući u vidu činjenicu da se radi o laganom stupnju naruženja i strahu koji je trajao samo u trenutka prometne nezgode i koji nije ostavio nikakvih trajnijih posljedica, odluka suda drugog stupnja je u tom dijelu i po mišljenju ovog suda, zakonita i pravilna. Zato je u tom dijelu reviziju tužiteljice trebalo kao neosnovanu odbiti {čl. 393. ZPP). Odluka o troškovima cijelog postupka utemeljena je na odredbi čl. 155. st. 2. i čl. 166. st.2. ZPP.

U Zagrebu, 25.lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.