Revr-68/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 68/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz D., zastupanog po punomoćniku D. K., odvjetniku u D., protiv tuženika G.P. D. d.d. za građevinarstvo i trgovinu, D., zastupanog po punomoćnicima A. M. i Ž. F., odvjetnicima iz D., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 31. listopada 2003. godine, br. Gž- 741/02., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 12. ožujka 2002. godine, br. P-72/02., u sjednici održanoj dana 24. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da otkaz ugovora o radu tuženika br. 705 od 28. srpnja 1997. godine, nije dopušten i da radni odnos tužitelja nije prestao, a da se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na poslove rukovoditelja službe za ugovaranje i obračun u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Istom je odlukom tužitelju naloženo platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.622,00 kn.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se nižestupanjske presude preinače tako što bi se tužbeni zahtjev u cijelosti prihvati, a tuženiku naložilo platiti parnični trošak tužitelju.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicu istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03. – dalje ZPP) sukladno čl. 386. ZPP, ovaj je revizijski sud utvrdio da nisu ostvareni kako istaknuti revizijski razlozi, tako niti onaj na kojega ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a (preuranjeno po revidentu označena kao čl. 354. st. 2. toč. 11. noveliranog ZPP-a).

Naime, pobijana presuda sadrži razloge koji su jasni i nisu proturječni, pa se u svemu može ispitati.

I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.

Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja da se tužitelj nalazio kod tuženika u radnom odnosu zaposlen na poslovima rukovoditelja službe za ugovaranje i obračun.

Utvrđeno je da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju dana 16. srpnja 1997. godine, a nakon što je tužitelj predao nepotpisano pismo tajnici direktora tuženika u kojem da su iznesene uvrede i klevete, kako na račun direktora, tako i rukovodstva tuženika, te u kojem se rukovodstvo tuženika optužuje za niz nezakonitih radnji, proglašavaju se kriminalcima i traži njihova ostavka.

Utvrđeno je nadalje da je u trenutku predaje pisma tužitelj bio sposoban shvatiti značaj svog djela i upravljati svojim postupcima, te da nisu postojali razlozi za eventualno tužiteljevu nesposobnost za rasuđivanje koja bi mogla biti razlogom ekskulpacije od odgovornosti za počinjenje teške povrede radne dužnosti koja je bila razlogom otkazivanja.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju razloga iz čl. 107. st. 1. Zakona o radu (“Narodne novine” broj 38/95 – dalje ZR), prema kojem je tužitelju otkazan Ugovor o radu.

Naime, tužitelj je u trenutku predaje pisma tajnici direktora tuženika bio svjestan svojeg postupka i značenja sadržaja predatog pisama u kojem članove tuženikovog rukovodstva naziva "organiziranom kriminalnom grupom – bandom" koji da su "iz godine u godinu provodili prevaru prema ljudima i državi" i u kojima ih poziva da do 22. srpnja 1997. godine, podnesu neopozivu ostavku, a za slučaj odmazde prijeti da će se obavijestiti Državno odvjetništvo, Kriminalistička i financijska policija.

Pravilan je zaključak da je već samom predajom predmetnog pisma a navedenog sadržaja, osobama na koje se pismo odnosilo, stvorena situacija u kojoj je onemogućena svaka daljnja suradnja između članova tuženikovog rukovodstva i tužitelja i da takvo ponašanje tužitelja ima obilježja one radnje koja u smislu čl. 107. st. 2. ZR predstavlja razlog za otkaz.

Naime, utvrđeno ponašanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne dužnosti koja ima za posljedicu nemogućnost nastavljanja radnog odnosa sa tuženikom.

Nedopustiv je takav oblik komunikacije u civiliziranom društvu, sve kada bi poneke tvrdnje iz sadržaja pisma bile i dokazive, jer takvo ponašanje onemogućava svaku daljnju suradnju na razini normalnih profesionalnih odnosa. Ovo sve i posebno kada se ima u vidu funkcija na kojoj se tužitelj nalazio kod tuženika i slijedom toga nužnu upućenost na suradnju s rukovodstvom tuženika kojega se napada predmetnim pismom na nedopušteni način. Slijedom takvih utvrđenja i u takvoj situaciji, suprotno njegovoj reviziji, tužitelja u povoljniji položaj ne može dovesti njegova stručnost i iskustvo, već dapače suprotno. Za očekivati je od osobe takvog životnog i radnog iskustva posve suprotno ponašanje što uključuje ukazivanje na eventualne nepravilnosti na primjeren i konstruktivan način, a pisanje i slanje prijepornog pisma to svakako nije.

Revizijskim navodima tako tužitelj nije uspio dovesti u sumnju pobijanu presudu, pa je zato njegovu reviziju valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. veljače 2004.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.