I Kž-1137/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1137/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice, kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.V. zbog krivičnog djela iz čl. 166. st. 3. OKZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 6. prosinca 1993. br. K-863/1993, u sjednici održanoj 27. siječnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.O.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. B.V., ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojni sud u Osijeku oglasio je krivim opt. B.V. da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio krivično djelo neodazivanja pozivu i izbjegavanja vojne službe iz čl. 166. st. 3. OKZRH, pa mu je na temelju istog zakonskog propisa izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik, kojemu je suđeno u odsutnosti, po postavljenom mu branitelju S.D., odvjetniku iz O.. Optuženik se žali zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP stavio je pismeni prijedlog, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba optuženika je osnovana.

U žalbi se ne navodi koju bi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka i povredu krivičnog zakona ostvario sud prvoga stupnja, a to ne proizlazi niti iz sadržaja žalbe. Međutim, ispitujući pobijanu presudu ne samo u dijelu koja se pobija žalbom već u smislu čl. 366. ZKP da li su ostvarene određene bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona na štetu optuženika na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti, ovaj Vrhovni sud je našao, da takve povrede zakona sud prvoga stupnja nije ostvario.

U pravu je, međutim, žalitelj kada tvrdi da je sud prvoga stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer u postupku nije izveden niti jedan dokaz iz kojega bi proizlazilo da je optuženik u inozemstvu i da je zemlju napustio zbog izbjegavanja službe u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Sud prvoga stupnja temelji svoje utvrđenje da je optuženik napustio zemlju da bi izbjegao vojnu službu, isključivo na okolnosti da optuženiku nije bilo moguće uručiti poziv Ureda za obranu za službu u oružanim snagama Republike Hrvatske.

Poziv o kojemu je riječ, upućen je optuženiku time da se dana 22. srpnja 1993. javi Uredu za obranu u Donjem Miholjcu radi priopćavanja ratnog rasporeda (list 2 spisa) a na poleđini poziva je dostavljač naznačio, da optuženik ne živi na adresi navedenoj u pozivu i da je njegova nova adresa nepoznata.

Dakle, iz podataka navedenih u ovom pozivu slijedi, da je optuženiku bio upućen poziv u vezi službe u oružanim snagama Republike Hrvatske. Iz tog poziva, međutim, ne slijedi da je optuženik napustio zemlju, već samo to da je promijenio adresu. Prema tome, neuručeni i vraćeni pozivi su dokaz samo za to, da poziv nije mogao biti uručen, pa se u ovakvim slučajevima ne može iz podataka na pozivu izvesti zaključak, da je optuženik otišao u inozemstvo da bi time izbjegao vojnu službu, kako to pogrešno zaključuje sud prvoga stupnja.

Zbog toga je činjenično stanje u ovom predmetu pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će pokušati pronaći dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da li se optuženik još nalazi u zemlji, a ako se ne nalazi iz kojih razloga je zemlju napustio. Tek izvođenjem takvih dokaza i njihovom savjesnom ocjenom moći će se izvesti zaključak da li su utvrđene odlučne činjenice u ovom krivičnom predmetu (čl. 337. st. 2. ZKP).

Zbog svega navedenog valjalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 27. siječnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Horvatinović mr. Ružica, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)