Rev-3066/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3066/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika I I. M., II J. V., III Š. V. i I. S. J., svi iz S., koje zastupa S. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika - protutužitelja I S. T., II V. T., oboje iz S., koje zastupa M. F., odvjetnik iz S., III R. A. iz S. i I. M. B. iz S., oboje zastupani po N. P., odvjetniku iz S., radi činidbe, u pravnoj stvari protutužitelja S. T. i V. T., oboje zastupani po M. F., odvjetniku iz S., protiv protutuženika I I. M., J. B., III Š. B. i I. S. J., svi zastupani po S. B., odvjetniku iz S., radi činjenja, odlučujući o reviziji tuženika - protutužitelja S. T., V. T. i tuženika R. A. i M. B., protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu od 1. veljače 1995. godine, br. Gž-55/95-65, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 11. travnja 1994. godine, br. P-431/92-62, u sjednici održanoj dana 24. veljače 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika - protutužitelja S. T. i V. T. kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika R. A. i M. B. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 1. veljače 1995. godine, br. Gž-55/95-65 potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu od 11. travnja 1994. godine, br. P-431/92 kojom je utvrđeno da postoji pravo kućne služnosti vodoravnog kanalizacijskog odvoda otpadnih voda u obliku betonske cijevi promjera 100 mm kroz i preko nekretnina S. T. i V. T., koje se sastoji od zemljišta pripadajućeg zgradi u S., u korist posebnih dijelova kuće u S., čest. zgr. 3294, čest. zem. 8448/9, k.o. Marjan u korist tužitelja i to preko zemljišta spomenutih tuženih, od kuće tužitelja, pa do spojeva sa gradskom kanalizacijskom mrežom u S., zbog čega su spomenuti tuženi dužni postaviti uređaj u korištenja nesmetanog proticanja kanalizacijskih tvari, a ujedno je tuženima R. A. i M. B. naloženo istom presudom isključiti okomiti kanalizacijski odvod svojih stanova na drugom katu i potkrovlju u nadgradnji kuće u S., čest. zgr. 3294, čest. zem. 8448/9, k.o. Split od prije spomenutog kanalizacijskog odvoda. Istom presudom tuženi - protutužitelji S. T. i V. T. su odbijeni s tužbenim zahtjevom, da su tužitelji - protutuženici I. M., J. V., Š. V. i S. J. dužni odvojiti kanalizacionu odvodnu cijev koja vodi iz njihove kuće čest. zgr. 3254 izgrađene na čest. zem. 8448/9, k.o. Split, anagramske oznake P. na način da tu cijev prerežu na svom zemljištu uz zid koji odvaja to zemljište tužitelja - protutuženika čest. zem. 8448/9 i zemljišta tuženika S. T. i M. T., označenog kao čest. zem. 8448/6/19, k.o. Split te na tom mjestu tu cijev zatvoriti tako da se onemogući bilo kakvo oticanje tekućina na zemljište tuženika - protutužitelja, a ukoliko tužitelji - protutuženici to ne bi učinili ovlašteni su tuženi - protutužitelji to učiniti na svoj trošak. Spomenutom prvostupanjskom presudom je također naloženo tuženicima S. T., V. T., R. A. i M. B. nadoknaditi parnični trošak tužiteljima solidarno u svoti od 1.034,00 kn (1.034.000 HRD).

Protiv te drugostupanjske presude izjavili su reviziju tuženi - protutužitelji S. T. i V. T., te tuženi R. A. i M. B..

Tuženi - protutužitelji S. T. i V. T. izjavljuju reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navode da postoje protuslovlja između utvrđenja prvostupanjskog suda i pojedinih dokaza, a drugostupanjski sud uopće ne ocjenjuje žalbene navode. Drugostupanjski sud navodi da nema protuslovlja između razloga i izreke u prvostupanjskom presudi. Smatra da u drugostupanjskom vijeću nije mogla odlučivati osoba koja je prije u istom predmetu sudila, što je suprotno odredbi čl. 71. toč. 5. ZPP. Okolnost da ta osoba nije donijela presudu nižeg stupnja o kojoj se odlučivalo nema nikakvog utjecaja. Ističe da činjenično stanje upućuje na zaključak da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prijepornog prava služnosti. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu na način da uvaži žalbe tuženika - protutužitelja S. T. i V. T., te odbije tužbeni zahtjev i usvoji protutužbeni zahtjev, odnosno da ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženi R. A. i M. B. izjavljuju reviziju također zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navode da postoji protuslovlje između prvostupanjske i drugostupanjske presude, te drugostupanjski sud temelji svoju odluku na činjenici pucanja cijevi, koja se nije dogodila i nije utvrđivana u parnici. Revidenti tvrde da su oni prodali stanove. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da odbije tužitelja sa zahtjevom da su tuženi A. R. i M. B. dužni isključiti okomiti kanalizacijski odvod iz svojih stanova na drugom katu i potkrovlju zgrade u S., odnosno da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik kojem je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija tuženih R. A. i M. B. nije dopuštena.

Revizija tuženih - protutužitelja S. T. i V. T. je neosnovana.

Što se tiče nedopuštenosti revizije tuženih - protutužitelja S. T. i V. T. valja reći da podignuta tužba u ovoj parnici obuhvaća dva zahtjeva protiv više tuženika, a revizija tuženih

- protutužitelja S. T. i V. T. se odnosi samo na jedan zahtjev označen u izreci prvostupanjske presude II. Vrijednost predmeta spora po tužitelju prilikom podizanja tužbe označena je sa svotom od 51.000 tadašnjih dinara i odnosi se na oba zahtjeva. Tužba je podignuta 6. studenog 1985. godine, kada je u smislu čl. 382. ZPP bila mjerodavna vrijednost za dopuštenost revizije 50.000 tadašnjih dinara. Spomenuta označena vrijednost spora odnosila se na oba tužbena zahtjeva, a u smislu čl. 37. st. 2. ZPP, ako su zahtjevi istaknuti protiv više tuženika mjerodavna je vrijednost predmeta spora svakoga pojedinog zahtjeva. Prema tome ako je vrijednost predmeta spora označena sa 51.000 tadašnjih dinara za oba tužbena zahtjeva, onda vrijednost predmeta spora za jedan tužbeni zahtjev je ispod te svote. Zbog toga je reviziju tuženih R. A. i M. B. na temelju čl. 392. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu. Ta se revizija odnosi na tužbeni zahtjev, kojega je predmet činidba isključiti okomiti kanalizacijski odvod stanova tužene na drugom katu u potkrovlju u nadogradnji kuće u S., čest. zgr. 3294, čest. zem. 8448/9, k.o. Split.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP u odnosu na reviziju tuženih - protutužitelja S. T. i V. T., ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju bitne povrede odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a naročito ne na način koji spominju revidenti u reviziji. Posebno nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 2. u svezi sa čl. 71. toč. 5. ZPP. Ta bitna povreda odredbe ZPP nije ostvarena, budući da u donošenju drugostupanjske presude nije sudjelovao sudac, koji bi po zakonu morao biti izuzet, odnosno nije sudjelovao sudac koji je u istom predmetu sudjelovao u donošenju presude nižeg suda. Naime, u smislu čl. 71. toč. 5. ZPP sudac ne može obavljati sudačku dužnost, ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda. Iz spisa proizlazi da niti jedan od članova vijeća, koje je donijelo drugostupanjsku presudu od 1. veljače 1995. godine, br. Gž-55/95-65 nije sudjelovao u donošenju presude Općinskog suda u Splitu od 11. travnja 1994. godine, br. P-431/92. Okolnost da je netko od članova drugostupanjskog vijeća sudjelovao u postupku nižeg suda pri donošenju presude, koje su prije bile ukinute i predmet vraćen na ponovno suđenje nema nikakvoga utjecaja. Bitno je da u donošenju prvostupanjske presude nije sudjelovao član vijeća, koje je donijelo drugostupanjsku presudu.

Revizijski razlog zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Drugostupanjskom presudom u toč. I je utvrđeno da tužiteljima M. I., J. V., Š. V. i S. J. nasljednicima kao vlasnicima stanova u prizemlju i na prvom katu kao posebnih dijelova kuće u S., čest. zgr. 3294, čest. zem. 8448/9, Marjan, k.o. Split, kao gospodujućih dobara na teret tuženika - protutužitelja S. T. i V. T. i njihovih nasljednika kao vlasnika odnosno korisnika zemljišta pripadajućeg zgradi u S., kao služnog dobra pripada pravo kućne služnosti vodoradnog kanalizacijskog odvoda odpadnih voda u obliku betonske cijevi promjera 100 mm kroz i preko navedenog zemljišta tuženih sve od spomenute kuće tužitelja pa do spoja sa gradskom kanalizacijskom mrežom u ulici S., te je spomenutim tuženima - protutužiteljima naloženo ostaviti uređaj u korištenju, odnosno u funkciji nesmetanog otjecanja kanalizacijskih tvari. Budući da tužiteljima to pravo pripada u korist njihovih nekretnina, a sadržaj toga prava je baš korištenje kanalizacijskog odvoda za kojega tuženici - protutužitelji S. T. i V. T. traže od tužitelja da ga prerežu na svom zemljištu uz zid koji odvaja zemljište tužitelja - protutuženika od zemljišta tuženika - protutužitelja, te na tom mjestu zatvoriti tako da se onemogući bilo kakvo otjecanje tekućine na zemljište tuženika - protutužitelja njihov tužbeni zahtjev nije osnovan. Naime, sadržaj trpljenja u korist nekretnina tužitelja po osnovi služnosti je baš ono što tuženi - protutužitelji S. T. i V. T. traže da bude onemogućeno odnosno da takovo trpljenje bude otklonjeno. Sve dok tužiteljima pripada takvo pravo služnosti, koje ima sadržaj prijeporno trpljenje tuženi - protutužitelji su dužni to trpjeti, odnosno njihov tužbeni zahtjev bi bio neosnovan.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju kako oni na koje upućuju revidenti, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju tuženih - protutužitelja S. T. i

V. T. odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 24. veljače 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.