Criminal statute of limitations bars civil damages claims unless a final criminal conviction is proven.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the lower court's decision to award civil damages for non-material harm caused by a father's death. The lower courts incorrectly applied the statute of limitations without verifying whether a final criminal conviction had been obtained against the perpetrators. The court ruled that the burden of proof lay with the plaintiffs to demonstrate a final criminal judgment establishing the crime and liability, which they failed to do. Consequently, the lower judgments were annulled, and the case was remitted for retrial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 377. ZOO; čl. 354. st. 1. ZPP: When damage is caused by a criminal offense with a longer statute of limitations for prosecution, the claim for damages bars upon the expiration of that criminal prosecution period unless a final criminal conviction has been obtained.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2732/13-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestiteljka, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. S. L. iz M./M, R. Nj., 2. R. T. iz S., 3. S. M. iz J., i 4. M. Č. iz J., sve zastupane po Z. R., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3041/2011-2 od 25. srpnja 2013., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 794/11-7 od 11. srpnja 2011., u sjednici održanoj 5. rujna 2017.
r i j e š i o j e :
Ukidaju se nižestupanjske presude - presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž- 3041/2011-2 od 25. srpnja 2013. i presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-794/11-7 od 11. srpnja 2011. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljicama na ime naknade nematerijalne štete 225.000,00 kn svakoj, sa zakonskim zateznim kamatama od 22. veljače 2010. do isplate i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 79.150,50 kn, sve u roku 15 dana.
Drugostupanjskom presudom uz djelomično odbijanje i uvažavanje žalbe tuženice, prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu glavnice, a u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu zateznih kamata za razdoblje do 10. srpnja 2011. prvostupanjska presuda je preinačena tako da je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.
Protiv te drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i ukine nižestupanjske presude, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da presude preinači.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Pobijana presuda ispitana je samo u granicama spomenutih razloga određeno navedenih u reviziji, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.
Predmet ovog spora su zahtjevi tužiteljica za isplatu naknade nematerijalne štete u iznosu od 225.000,00 kn, zbog duševnih bolova uzrokovanih im smrću oca P. L., kojeg su, prema tužbenim navodima, u 12. mj. 1991. nezakonito odveli iz njegove kuće u Osijeku, te ga usmrtili i bacili u Dravu pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga.
Odlučujući o osnovi tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio da je u vezi štetnog događaja pokrenut kazneni postupak protiv pripadnika Posebne izviđačke – diverzantske postrojbe zvane "Samostalna uskočka satnija", da je protiv okrivljenika B. G., I. K., G. G.-M., M. S., D. K., T. V. i Z. D. podignuta optužnica Županijskog državnog odvjetništva u O. od 16. travnja 2007. zbog osnovane sumnje da su počinili kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilnog stanovništva opisanog i kažnjivog po čl. 120. st. 1. OKZRH, pa tako i u odnosu na sada pok. P. L., jer da su ga neutvrđenog dana tijekom prosinca uhitili i odveli na obalu rijeke Drave te ga usmrtili pucajući mu iz vatrenog oružja u glavu i vrat i bacili ga u rijeku Dravu, te da je u međuvremenu predmetni kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom pravomoćnom presudom, i zaključio da postoji odgovornost tuženice za spornu štetu, ocijenivši pritom neosnovanim prigovor zastare.
Utvrdivši da je predmetni kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom za kazneno djelo ratnog zločina, prvostupanjski sud je prigovor zastare ocijenio neosnovanim temeljeći takvu ocjenu na odredbi čl. 377. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), kojom je propisan dulji rok zastare potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom za koje je predviđen dulji rok zastare krivičnog gonjenja.
Odlučujući o žalbi tuženice, u kojoj je istaknuto da je u predmetnom kaznenom postupku iz činjeničnog opisa optužbe izostavljena inkriminacija u odnosu na P. L., a to iz razloga što nije dokazano da bi nastanak i smrt istog bio u svezi s počinjenjem kaznenih djela koja se stavljaju na teret okrivljenicima u tom postupku, dakle da pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda nije utvrđeno postojanje kaznenog djela počinjenog na štetu oca tužiteljica i da stoga u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 377. ZOO, drugostupanjski sud je zaključio da se taj navod ne može prihvatiti jer da navedenu činjenicu tuženica nije isticala tijekom prvostupanjskog postupka, te da nije niti dostavila dokaze na tu okolnost, a osim toga da ako bi to i bilo tako, da to ne znači da pripadnici oružanih snaga Republike Hrvatske djelo nisu počinili.
Glede prigovora zastare drugostupanjski sud zaključuje da je taj prigovor neosnovan jer da u konkretnom slučaju, sukladno spomenutoj odredbi ZOO, zahtjev za naknadu štete zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja, a da to vrijeme nije isteklo u trenutku podnošenja tužbe.
Iz navedenog obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da drugostupanjski sud smatra da je teret dokazivanja činjenice da pravomoćnom presudom kaznenog suda nije utvrđeno postojanje kaznenog djela počinjenog na štetu pokojnog P. L. na tuženici, te da se pitanje postojanja kaznenog djela može rješavati u ovoj parnici kao prethodno pitanje i da stoga za ocjenu pitanja zastare navedena činjenica nije bitna.
U odnosu na navedeno zaključivanje drugostupanjskog suda u vezi pitanja zastare, u reviziji se osnovano ističe postojanje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP počinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom i pogrešne primjene materijalnog prava.
Prema odredbi čl. 377. ZOO, kad je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja.
Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda zastara prava potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom prosuđuje se samo kad je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornosti počinitelja (štetnika), a samo iznimno, ako su postojale određene procesne smetnje zbog kojih nije bilo moguće protiv počinitelja provesti kazneni postupak, parnični sud bio bi ovlašten radi ocjene je li nastala zastara potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom sam ispitati je li šteta učinjena radnjama koje sadrže obilježja kaznenog djela.
To znači da je u konkretnom slučaju za primjenu duljeg roka zastare iz čl. 377. ZOO od odlučnog značaja bilo utvrditi da je pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela za koje je predviđen dulji rok zastare kaznenog gonjenja počinjenog na štetu oca tužitelja P. L.
U obrazloženju prvostupanjske presude samo se navodi "kako je u međuvremenu predmetni kazneni postupak i pravomoćno okončan osuđujućom pravomoćnom presudom", a da se pritom ne navodi na temelju kojih dokaza je ta činjenica utvrđena.
Navedenu činjenicu iznijele su tužiteljice, pa je s obzirom na odredbu čl. 219. st. 1. ZPP, kojom je određeno da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, na njima bio teret dokazivanja da je predmetni kazneni postupak pravomoćno okončan osuđujućom presudom kojom je utvrđeno postojanje kaznenog djela počinjenog na štetu oca tužiteljica P. L.
Stoga žalbena tvrdnja kojom tuženica osporava pravilnost navedenog činjeničnog utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da je inkriminacija u odnosu na oštećenika u predmetnom kaznenom postupku izostala, nema značenje iznošenja nove činjenice, već se tim navodima ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.
Slijedom navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi nepravilno primijenili odredbe ZPP o teretu dokazivanja, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, pa se u reviziji osnovano ističe da su oba nižestupanjska suda počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
Sukladno tome, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, obje nižestupanjske presude su ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 5. rujna 2017.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.