I Kr-368/2007-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 368/07-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Senke Klarić Baranović kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, mr. sc. Marijana Svedrovića, Ileane Vinja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Z. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Osijeku od 30. kolovoza 2007. br. Kv-216/07 (K-70/02), u sjednici održanoj dana 13. prosinca 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika Z. Š. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Osijeku br. K-70/02 od 17. siječnja 2003. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 336/03 od 20. srpnja 2004., Z. Š. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam godina, zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 2. KZ.

Dana 12. srpnja 2007. Županijski sud u Osijeku je zaprimio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, koji je osuđenik podnio osobno. U zahtjevu se navodi kako su se pojavile nove okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presude, odnosno za koje sud nije znao iako su tada već postojale. Tako osuđenik tvrdi da je njegovo zdravstveno stanje narušeno zbog posljedica prometne nezgode u kojoj je zadobio teške ozljede, prebolio je i srčani infarkt, u međuvremenu se oženio a dosadašnji boravak u zatvoru pozitivno je utjecao na njega.

Dostavljajući zahtjev osuđenika, Županijski sud u Osijeku je predložio isti odbiti, jer nema osnova za izvanredno ublažavanje kazne.

Negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u kojima se tvrdi kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredno ublažavanje kazne.

I Kr 368/07-3

Zahtjev nije osnovan.

Ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude (čl. 414. ZKP).

Okolnost da je osuđenikovo zdravstveno stanje bilo narušeno uslijed prometne nesreće (koju je doživio još 1982.) bila je poznata u vrijeme izricanja presude, a što je razvidno iz obrazloženja presude suda prvog stupnja. Činjenica sklapanja braka nakon pravomoćnosti presude jeste nova okolnost, ali ona nema takav značaj da bi dovela do blaže osude, jednako kao ni činjenica da je osuđenik još 1991. prebolio srčani infarkt (dakle znatno prije ostvarenja odnosnog kaznenog djela) dok iz priložene liječničke dokumentacije, datirane iz toga vremena, proizlazi da se dobro osjeća.

Imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, duljinu kriminalnog razdoblja u kojem je djelo ostvareno, visoku traumatiziranost oštećenice i utvrđeni stupanj kaznene odgovornosti, okolnosti istaknute u zahtjevu nemaju takav značaj da bi, u smislu odredbe čl. 414. ZKP, očito dovele do blaže osude.

Obzirom da nije udovoljeno zakonskim uvjetima za izvanredno ublažavanje kazne, Vrhovni sud Republike Hrvatske je zahtjev osuđenika odbio, temeljem odredbe čl. 416. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 13. prosinca 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić Baranović, v. r.