Rev-1070/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1070/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ. B. iz M. V. br. 15, koga zastupa punomoćnik I. B.-A., odvjetnica iz G., protiv tuženika P. T. iz V. T., koga zastupa upravitelj J. M., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 22. prosinca 2000. godine, br. Gž 2468/00-2, kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 23. studenoga 2000. godine, br. P 347/00-69, u sjednici održanoj 5. rujna 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude, kao nedopuštena.

Predmet spora među strankama jeste isplata iznosa od 2.264,38 kn. Prvostupanjska presuda donijeta je 15. svibnja 2000. godine, a prvostupanjska presuda kojom je odbijena žalba tužitelja, donijeta je 29. rujna 2000. godine.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se naloži drugostupanjskom sudu da odluči o tužiteljevoj žalbi od 28. veljače 1999. godine.

Na reviziju nije dat odgovor, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Kako je već navedeno predmet spora je iznos od 2.264,38 kn. Za dopuštenje revizije odlučne su odredbe čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99) u vezi sa čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Radi se o potraživanju tužitelja u novcu, a ne o sporu koji zaposlenik (tužitelj) pokreće protiv odluke o prestanku radnog odnosa.

Budući da su obje nižestupanjske presude donesene nakon stupanja na snagu citiranog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, to revizija nije dopuštena i nižestupanjski sudovi su pravilno odlučili kada su odbacili kao nedopuštenu reviziju i nisu ostvarili time bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako se to pogrešno ističe u reviziji.

Pozivanje tužitelja u reviziji na njegovu žalbu od 22. veljače 1999. godine nije relevantno za ovaj postupak revizije, ali treba dodati kako je to – navedeno i u drugostupanjskom rješenju – da je u toj žalbi tužitelja odlučivano donošenjem dopunske presude protiv koje je tužitelj izjavio žalbu 30. studenog 1999. godine, a o istoj je odlučeno presudom i rješenjem od 25. ožujka 2000. godine.

Treba još dodati da je tužitelj snizio svoj tužbeni zahtjev na iznos od 2.264,38 kn na ročištu za glavnu raspravu od 3. svibnja 2000. godine, pa su nižestupanjski sudovi mogli odlučivati samo o tome utuženom – sniženom iznosu koji ne dopušta reviziju.

Odlučeno je stoga kao u izreci po odredbi čl. 393. u vezi čl. 400. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 5. rujna 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.