Rev-1636/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1636/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Ivice Crnića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice S. Č. iz P., zastupana po punomoćniku A. R., odvjetniku iz P., protiv tuženika A. T. iz P., kojeg zastupaju punomoćnici S. S. i R. B., odvjetnici u P., radi utvrdjenja prava suvlasništva, te pravnoj stvari protutužitelja A. T., protiv protutuženice S. Č., radi utvrdjenja prava vlasništva i iseljenja, rješavajući reviziju tuženika - protutužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 25. veljače 1991. godine poslovni br. Gž- 256/91-2, kojom je odbijena žalba tuženika - protutužitelja i potvrdjena presuda Općinskog suda u Puli od 15. studenog 1990. godine poslovni br. P-55/89-40, u sjednici održanoj dana 6. studenog 1991.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika - protutužitelja A. T. se prihvaća, te se ukida presuda Okružnog suda u Puli od 25. veljače 1991. godine poslovni br. Gž-256/91-2 i presuda Općinskog suda u Puli od 15. studenog 1990. godine poslovni br. P-55/89-40 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe (toč. I. izreke prvostepene presude) i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev iz protutužbe (toč. II-2 izreke prvostepene presude) i u tom dijelu se predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Puli od 15. studenog 1990. godine poslovni br. P-55/89-40 sudjeno je:

"I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice Č. S. koji glasi: "Utvrdjuje se da je na temelju ugovora o kupnji kuće u P., zaključenim 16. listopada 1987. godine izmedju D. J. kao prodavaoca i T. A. kao i Č. S., kao kupaca, tužiteljica Č. S. stekla pravo vlasništva u 1/2 dijela na kući sagradjenoj na kč. br. 3922/4 k.o. P., te je tuženik T. A. dužan trpjeti da se ovo pravo upiše u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Puli, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.440,00 dinara, sve u roku od 15 dana."

I I . Usvaja se protutužbeni zahtjev T. A. u dijelu kojim se utvrdjuje da je (protu)tužitelj ugovorom o prodaji s D. J. stekao osnov za sticanje prava suvlasništva u 1/2 dijela na zgradi u P..

2. Odbija se protutužbeni zahtjev T. A. u preostalom dijelu kojim se zahtjeva utvrdjenje da je protutužitelj ugovorom o prodaji s D. J. stekao osnov za sticanje prava samovlasništva na zgradi u P., dakle u preostaloj polovici dijela, kao i u pogledu zahtjeva za iseljenje protutuženice Č. S. iz prizemnog stana u toj zgradi te predaju istog slobodnog od osoba i stvari protutužitelju."

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Puli od 25. veljače 1991. godine poslovni br. Gž-256/91-2 odbijena je žalba tuženika - protutužitelja kao neosnovana i prvostepena presuda u pobijanom dijelu tj. u toč. I. i toč. II/2 izreke potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik - protutužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati, ukine presude prvostepenog i drugostepenog suda i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika

- protutužitelja (u daljnjem, tekstu: revidenta) prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tužiteljici - protutuženici te na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica - protutuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Javni tužilac Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Revident osnovano ističe da se presude sudova nižeg stupnja u pobijanom dijelu temelje na pogrešnoj primjeni materijalnog prava pa se ostvario revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 299. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 - prečišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZBPO) imovina stečena radom žene i muškarca u vanbračnoj zajednici koja je trajala duže vremena smatra se njihovom zajedničkom imovinom.

U konkretnom su slučaju sudovi nižeg stupnja nakon utvrdjenja da je izmedju stranaka postojala vanbračna zajednica u Austriji od svibnja 1981. godine, da su stranke zajednički kupile spornu nekretninu, da je i tužiteljica S. Č. sudjelovala svojom uštedjevinom u isplati kupovne cijene pravilno ocijenili da je sporna nekretnina zajednička imovina bračnih drugova.

Medjutim, nižestepeni sudovi pogrešno ocjenjuju da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni odredbe čl. 13. Zakona o vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/80 i 36/90 - u daljnjem tekstu: ZOVO). Ovo iz razloga što spomenuta odredba definira jedan od oblika vlasništva pravo suvlasništva dok je odredbom čl. 180 spomenutog zakona, definirano pravo zajedničkog vlasništva. Zbog navedenog se ne može odredba čl. 13. st. 2. ZOVO tumačiti tako da i kod stjecanja zajedničke imovine ukoliko prilikom stjecanja nisu odredjeni udjeli da se pretpostavlja da su ti udjeli jednaki. Naprotiv, radi utvrdjivanja udjela u stjecanju zajedničke imovine (pretvaranju zajedničke imovine u suvlasništvo) primjenjuju se temeljem odredbe čl. 299. st. 2. ZBPO odredbe čl. 284. do 293. spomenutog zakona a to znači da se udjeli vanbračnih drugova odredjuju prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine.

Ni ocjenu nižestepenih sudova da se u suštini radi o mješovitom pravnom poslu ne može barem za sada ovaj sud prihvatiti kao pravilnu. To iz razloga što sačinjeni pismeni ugovor o kupnji kuće ne sadrži.ugovorne odredbe iz kojih bi proizlazilo da se radi uz kupoprodaju i o darovanju izmedju stranaka. Takav zaključak ne bi se mogao izvesti ni iz tvrdnje same tužiteljice koja prilikom saslušanja izmedju ostalog navodi: "... a da smo izričito rekli da se kuća kupuje za nas dvoje. Bilo je rečeno da će se voditi na nama dok smo živi, a kasnije na djecu, tuženikovu". Tuženik takodjer ni ne spominje da bi izmedju stranaka bio sklopljen ugovor o darovanju prema kojem bi tuženik poklonio tužiteljici 246.500 šilinga kojim sredstvima je uz 15.000 dinara plaćena kapara po tužiteljici isplaćena 1/2 kupoprodajne cijene.

Zbog izloženih je razloga revizija tuženika temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvaćena i presude nižestepenih sudova u pobijanom dijelu ukinute te predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U ponovnom postupku prvostepeni će sud voditi računa o tome da je ugovor o darovanju takav ugovor kojim netko daje ili obećava drugome besplatno i dobrovoljno odredjenu imovinsku vrijednost, a drugi to prima i prihvaća time da nema ugovora o darovanju ako nema namjere da se darovanje učini (animus donandi). Da bi se mogla utvrditi prava volja stranaka prilikom kupnje spornih nekretnina prvostepeni će sud upravo na tu okolnost ponovno saslušati stranke, a po potrebi izvesti i druge dokaze te temeljem odredbe čl. 244. st. 3. u vezi s odredbom čl. 271. ZPP-a provesti suočenje stranaka kako bi se u njihovim iskazima uklonile razlike o odlučnim činjenicama.

Ukoliko u ponovljenom postupku nižestepeni sudovi ocijene da izmedju stranaka nije zaključen ugovor o darovanju tada će nižestepeni sudovi utvrditi doprinose obiju stranaka u stjecanju sporne imovine radi utvrdjenja visine njihovih suvlasničkih dijelova u odnosu na spornu imovinu.

Tek nakon što postupi po navedenom moći će prvostepeni sud donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

Na temelju izloženih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrovje Momčinović v.r.