Revr-250/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 250/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. K. iz M., koju zastupa M. M., odvjetnik iz V., protiv tuženice Financijske agencije – Podružnica u V., zastupanog po S. Z. i N. B., odvjetnicima iz V., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i naknade plaće, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru br. Gž 2199/08-3 od 21. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima br. P 309/08 od 28. travnja 2008., u sjednici održanoj 18. studenog 2009.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

I./ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu broj I-2413/2002.-JM od 23. travnja 2002.g. tuženika Financijske agencije – Podružnice V., …, V. kojom se tužiteljici J. K. iz M., …, izvanredno otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 31.10.2000.g., te otkaz nije dopušten i radni odnos tužiteljici J. K. kod tuženika Financijske agencije – Podružnice V., nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku Financijskoj agenciji – Podružnici V. da tužiteljicu J. K. vrati na posao, kao i da joj naknadi plaću koju bi ostvarivala da nije bilo nezakonitog otkaza Ugovora o radu te naknadi tužiteljici parnični trošak sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

III./ Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od =6.039,00 kuna, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude da budu preinačene na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, ili da presude budu ukinute i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

U ovom sporu tužiteljica ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevajući utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, danog joj tuženikovom odlukom od 23. travnja 2002., i da se naloži tuženiku da ju vrati na rad uz naknadu plaće koju bi ostvarivala da nije bilo otkaza.

Tužiteljici je otkazan ugovor o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01 – dalje: ZR), a zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa jer da je „dana 21. ožujka 2002. na radnom mjestu samostalnog referenta blagajnika – likvidatora u Odjelu GPP-a, u vrijeme zaključivanja stanja u blagajni i u vrijeme kada voditelj odjela uobičajeno vrši kontrolu, suprotno Uputama za obavljanje gotovinskog platnog prometa broj III-1-1300/98 od 25. svibnja 1998. i Uputi za obavljanje gotovinskog platnog prometa u Zavodu za platni promet, u ime i za račun banka štedionica broj 01-1568/01 od 19. studenog 2001., a kojim uputama nisu propisane „transakcije“ gotovim novcem između blagajnika, dozvolila je blagajniku G. J. da joj iz blagajne bez ikakve dokumentacije i davanja protuvrijednosti novca u drugim apoenima, uzme novac u iznosu od 75.000,00 kn, te iako je nakon nekog vremena vratio novac, a u međuvremenu je vidjela da mu voditelj odjela obavlja kontrolu blagajne, o istom nije izvijestila voditelja, te je postupajući s krajnjom nepažnjom omogućila G. J. da prikrije manjak u blagajni za vrijeme kontrole i protupravno prisvoji novac u konačnom iznosu od 1,500.119,05 kn“.

Nije sporno da je tužiteljica radeći na svom radnom mjestu blagajnika dozvolila blagajniku G. J. da joj iz blagajne uzme 75.000,00 kn u različitim apoenima, da joj je istoga dana blagajnik J. vratio tu svotu u drugim apoenima, te da je novcem koji mu je tužiteljica dala blagajnik J. prikrio manjak u svojoj blagajni.

U reviziji se osnovano ističe da je navedenim ponašanjem tužiteljica postupila suprotno Uputama o obavljanju gotovinskog platnog prometa i da je time počinila povredu obveze iz radnog odnosa. Međutim, u postupku je utvrđeno da blagajnici tuženika nisu bili posebno upoznati s tim Uputama, da tužiteljica, koja je kod tuženika obavljala poslove blagajnika od 1993., nije nikada upozoravana na nepravilnosti u radu i kažnjavana, te da nije znala, a niti mogla znati da će novac koji je predala blagajniku J. on upotrijebiti za prikrivanje pronevjere koju je učinio, pa s obzirom na te okolnosti nepravilno postupanje tužiteljice ne može se smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa stranaka ne bi bio moguć.

Sama objektivna činjenica da je tužiteljica blagajniku J. omogućila prikrivanje manjka, te da zbog toga on nije pravodobno otkriven u svojim malverzacijama, a u odsustvu postojanja njezine svijesti o tome, nema značenje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici, pa su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su otkaz ocijenili nedopuštenim.

Stoga ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Revizijskim navodima, kojima se obrazlaže postojanje tog revizijskog navoda, u biti se osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, koje međutim ne može biti predmet revizijskog razmatranja jer se iz tog razloga revizija ne može izjaviti.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje dopušteni revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 18. studenog 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.