Gž-1426/2016-4 · Županijski sud u Sisku

Gž-1426/2016-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice S.Š. iz Z., OIB:…, zastupane po M.Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik V.B.T., odvjetnica u S., protiv tuženice Z.b. d.d., Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku H.I., odvjetniku u P.& P., Odvjetničko društvo, Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenima protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-3094/16-7 od 27. listopada 2016., dana 27. siječnja 2017.

r i j e š i o j e

I. Odbijaju se žalba tužiteljice S.Š. i žalba tuženice Z.b. d.d. kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama, poslovni broj P-3094/16-7 od 27. listopada 2016., u pobijanom dijelu u točkama II. i III. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice S. Š. i tuženice Z.b. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka za sastav žalbi.

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je da se tužba smatra povučenom (točka I. izreke), odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka (točka III. izreke).

Protiv navedenog rješenja, i to dijela kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka (točka II. izreke), pravovremeno je podnijela žalbu tužiteljica, po punomoćniku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i naloži tuženici da joj nadoknadi troškove parničnog postupka ili da rješenje u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet u tome dijelu prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tužiteljica u žalbi u bitnome navodi i obrazlaže kako je tuženica dala povod sporu, kako je tuženica udovoljila tužbi i tužbenom zahtjevu sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, a nakon sklapanja kojeg je tužiteljica i povukla tužbu, slijedom čega tužiteljici i pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka od tuženice. Tužiteljica zahtijeva nadoknadu troška za sastav žalbe.

Protiv navedenog rješenja, i to dijela kojim je odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka (točka III. Izreke), pravovremeno je podnijela žalbu tuženica, po punomoćniku, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te čl. 354. st. 1. u svezi čl. 158. st. 1. i čl. 159. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i naloži tužiteljici da joj nadoknadi troškove parničnog postupka ili da rješenje u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet u tome dijelu prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Tuženica u žalbi u bitnome navodi i obrazlaže kako stranke nisu sklopile izvansudsku nagodbu, kako tuženica nije udovoljila zahtjevu tužiteljice sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu i kako tužiteljica nije povukla tužbu odmah po sklapanju navedenog Dodatka ugovoru o kreditu, pa kako je tužiteljica povukla tužbu i time odustala od traženja pravne zaštite to tuženici pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka od tužiteljice. Tuženica zahtijeva nadoknadu troška za sastav žalbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalbe tužiteljice i tuženice nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl. 381. ZPP, u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Također i sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u svezi troškova parničnog postupka su pravilno i potpuno utvrđene.

Neosnovano u žalbama tužiteljica i tuženica ukazuju da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer suprotno navodima žalbi, rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka ne proturječi obrazloženju, a u rješenju su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama temeljem kojih je odlučeno o zahtjevima tužiteljice i tuženice za nadoknadom troškova parničnog postupka, a koji razlozi nisu nejasni niti proturječni. Ovdje valja navesti da je prvostupanjski sud izrekom pobijanog dijela odluke zahtjeve stranaka za nadoknadom troškova parničnog postupka odbio kao neosnovane, dok je obrazlažući tu svoju odluku naveo i da je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a što bi ukazivalo na određenu proturječnost izreke i obrazloženja jer je pravilno i izrekom trebalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, međutim kako i odbijanje (u cijelosti) zahtjeva za nadoknadom troškova parničnog postupka obiju stranaka ima isti pravni učinak kao i odluka da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, to navedeno postupanje prvostupanjskog suda nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i navedeno nije nedostatak zbog kojeg se pobijana odluka ne bi mogla ispitati.

Žalbeni razlog tuženice bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 158. st. 1. i čl. 159. st. 1. ZPP, zapravo predstavlja žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer primjena navedenih odredbi ZPP u svezi odlučivanja o troškovima parničnog postupka predstavlja primjenu materijalnog prava.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda i stanju spisa proizlazi da je predmet tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi sadržanih u čl. 2. toč. 1. i čl. 7. toč. 2. Ugovora o kreditu broj… od 4. srpnja 2006. sklopljenim između stranaka (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i isplata iznosa od 39.656,98 kn s pripadajućim zateznim kamatama, da su tijekom trajanja parnice stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) čime je izvršena konverzija kredita prema naprijed navedenom Ugovoru o kreditu u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, nakon čega je tužiteljica povukla tužbu, a na koje povlačenje je tuženica pristala.

Temeljem prednjih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, izvan sudskog postupka, a očito međusobnim popuštanjem, uredile svoj sporni odnos na novi način, a kako Dodatkom ugovoru o kreditu nije odlučeno o troškovima predmetnog parničnog postupka to je analognom primjenom odredbe čl. 159. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka kao u pobijanom rješenju, jer se može smatrati da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu o zahtjevu tužbe.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća kao pravilna prednja utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te primjenu materijalnog prava.

Naime, iz prednjih utvrđenja nedvojbeno slijedi da su stranke svoj dužničko- vjerovnički odnos glede kojeg je vođena konkretna parnica sporazumno riješile izvansudskim putem sklapanjem navedenog Dodatka ugovoru o kreditu, a kojim nedvojbeno nisu riješile i svoj odnos glede troškova konkretne parnice, a kako je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon što je između stranaka, a nedvojbeno u svezi predmeta spora, došlo njihovim međusobnim sporazumom do sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, a uvjetovanog izmjenom ranijeg Zakona o potrošačkom kreditiranju to se i po pravnom shvaćanju ovog suda na takav pravni odnos stranaka u odnosu na troškove postupka u ovoj parnici, a u okolnostima konkretnog slučaja, ima analogno primijeniti odredba čl. 159. st. 1. ZPP kojom je propisano da svaka stranka snosi svoje troškove kada je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.

Slijedom navedenog žalbeni navodi tužiteljice i tuženice kojima osporavaju pravilnost i potpunost prednjih činjeničnih utvrđenja i pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, kao i pravilnost i zakonitost pobijane odluke glede primjene materijalnog prava, nisu osnovani.

Žalbeni navodi kojima tužiteljica i tuženica ukazuju na različitu sudsku praksu glede načina rješavanja predmetnog pravnog pitanja u svezi troškova postupka nemaju pravno odlučnog značaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u okolnostima ovog konkretnog slučaja.

Radi iznijetog su žalbe tužiteljice i tuženice odbijene kao neosnovane, a prvostupanjsko rješenje je potvrđeno u pobijanom dijelu na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP.

Zahtjevi tužiteljice i tuženice za nadoknadom troškova za sastav žalbi su odbijeni kao neosnovani jer sa žalbama nisu uspjele (čl. 166. st. 1. ZPP).

U nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjsko rješenje nije ispitivano i ostaje neizmijenjeno.

U Sisku, 27. siječnja 2017.

S U D A C

Ivan Stipčić