Rev-567/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 567/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. P. iz H., zastupanog po V. V.-Ž., odvjetnici u B., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 17. ožujka 2004. br. Gž-52/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 1. prosinca 2003. br. P-229/98, u sjednici održanoj dana 7. rujna 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenim presudama odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za naknadu štete u iznosu od 395.000,00 kn, slijedom čega je obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 11.904,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama i prekoračenju tužbenog zahtjeva, budući da sudovi pogrešno obrazlažu kako se tužiteljev zahtjev temelji na odredbi čl. 480. st. 1. ZPP, što tuženik nikada nije tražio, a od zahtjeva kojeg je temeljio na odredbi čl. 480. st. 1. ZKP odustao je podneskom od 27. veljače 2003., temeljeći svoj zahtjev na nezakonitom radu državnih tijela. Sudovi međutim, odbijaju tužbeni zahtjev nalazeći da se nisu ostvarile pretpostavke za naknadu štete propisane odredbom čl. 480. st. 1. ZKP što tužitelj uopće ne traži, a ne obrazlažu njegov zahtjev koji se temelji na nezakonitom radu državnih tijela.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u odbijanju tužbenog zahtjeva, iako je u postupku utvrđeno da tužitelju nije vraćeno oduzeto zlato i drugi predmeti, čime mu je bilo onemogućeno obavljanje zlatarske djelatnosti u razdoblju od 48 mjeseci, što po 7.200,00 kn mjesečno daje iznos od 345.600,00 kn, pa je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03– u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor. Odgovor na reviziju nije podnijet.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena Republika Hrvatska naknadi štetu zbog vođenja kaznenog postupka u kojem je nakon četiri godine bio oslobođen optužbe, pa svoj zahtjev temelji na odredbama članka 476. i 480. ZKP-a, tvrdnjom da je kroz to razdoblje bio onemogućen obavljati zlatarsku djelatnost, tj. od listopada 1993. do rujna 1997., dakle kroz 48 mjeseci, a tijekom postupka zahtjev temelji i na nezakonitom i nepravilnom radu državnih tijela, jer umjesto da mu oduzeto zlato i druge dragocjenosti budu vraćene nakon okončanja kaznenog postupka, sukladno rješenju kaznenog suda od 17. rujna 1997., Porezna uprava RH ih je prodala radi naplate dužnog poreza. Također zahtijeva da mu zbog povrede ugleda tužena naknadi štetu u iznosu od 50.000,00 kn, jer je u dnevnom tisku bila objavljena vijest o tom slučaju.

Sudovi su odbili oba tužbena zahtjeva, prvi zato što smatraju da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete temeljem odredbe čl. 476. i 480. st. 1. ZKP-a budući da tužbeni zahtjev za izgubljenom zaradom obuhvaća razdoblje vođenja kaznenog postupka tijekom kojeg nije bio u pritvoru, niti je osuđen, dok razloge nezakonitog rada državnih tijela smatraju neosnovanim jer ga tužitelj temelji na tvrdnjama o nezakonitoj prodaji zlata i drugih dragocjenosti, a takav tužbeni zahtjev nije ni postavio.

Zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugleda sudovi odbijaju zato što zbog povrede ugleda narušenog objavljivanjem vijesti o kaznenom postupku ne odgovara Republika Hrvatska već nakladnik.

Neosnovani su revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, koje revident nalazi u nepostojanju razloga o odlučnim činjenicama. Nije, naime, točno da tužitelj nije tražio naknadu štete temeljem odredbe čl. 476. i 480. st. 1. ZKP. Naprotiv, tužitelj je u podnijetoj tužbi svoj zahtjev temeljio upravo na tim odredbama, smatrajući da je od trenutka oduzimanja proizvoda od zlata i drugih materijala 16. listopada 1993. pa do donošenja rješenja kaznenog suda o vraćanju oduzetih predmeta 17. rujna 1997., dakle kroz 48 mjeseci, bio onemogućen obavljati registriranu djelatnost, temeljem čega zahtijeva izgubljenu zaradu po 2.000 DEM mjesečno, odnosno 7.200,00 kn mjesečno, što za 48 mjeseci iznosi 345.600,00 kn. Nije, naime, točno da je tužitelj od tog zahtjeva odustao, jer u podnesku od 27. veljače 2003. (list 109 spisa) nema o tom odustanku ni riječi, tužitelj samo opširnije obrazlaže nezakonit rad državnih tijela tvrdnjom da su mu oduzeti predmeti morali biti vraćeni na temelju pravomoćnog rješenja kaznenog suda, a što financijska policija nije poštivala, već je oduzete predmete prodala radi naplate dužnog poreza.

Neosnovano se u reviziji tvrdi da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odbijanju tužbenog zahtjeva zbog nezakonitog rada državnih tijela, jer drugostupanjski sud pravilno ističe da tužitelj nije ni postavio tužbeni zahtjev u skladu s činjeničnim supstratom da mu zbog nezakonitog rada državnih tijela nije bilo vraćeno zlato i druge dragocjenosti, što i po shvaćanju ovog revizijskog suda nema utjecaja na zahtjev koji se odnosi isključivo na izgubljenu zaradu kroz 48 mjeseci, tj. od dana oduzimanja navedenih dragocjenosti do dana donošenja rješenja kaznenog suda o vraćanju oduzetih predmeta.

Stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojeg ukazuje revident, nije ostvaren.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Sudovi su pravilnim tumačenjem čl. 476. i 480. st. 1. ZKP odbili tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade za razdoblje od listopada 1993. do rujna 1997. u kojem je vođen kazneni postupak protiv tužitelja, koji je završen pravomoćnom oslobađajućom presudom br. K-1/94 Općinskog suda u Pakracu, budući da je izmjenama kaznenog zakona isto kazneno djelo postalo prekršaj. Tužitelj revizijom ne pobija takvo stajalište nižestupanjskih sudova, dapače tvrdi da je od takvog zahtjeva tijekom postupka odustao.

I ovaj revizijski sud smatra da tužiteljev zahtjev za naknadu štete, temeljen na odredbama članka 476. i 480. ZKP-a nije osnovan. Pravilna su pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova da je člankom 476. ZKP-a propisano pravo na naknadu štete neopravdano osuđenim osobama, što se na tužitelja ne odnosi, jer nije uopće bio osuđen. Ni primjenom članka 480. st. 1. ZKP-a tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, jer takvo pravo pripada samo osobama koje su bile u pritvoru ili na izdržavanju kazne, što tužitelj također nije bio. Prema tome, kad tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici vođenja kaznenog postupka, koji je završen oslobađajućom presudom, onda ga nižestupanjski sudovi potpuno pravilno odbijaju.

Tužitelj, doduše, tvrdi da svoj zahtjev temelji i na nezakonitom radu državnih tijela, temeljeći ga na činjenici postupanja Financijske policije, koja umjesto da mu vrati predmete oduzete u kaznenom postupku, te predmete prodaje radi naplate dužnog poreza, iako je kazneni sud rješenjem od 17. rujna 1997. naredio njihovo vraćanje,. Tužitelj, međutim, nikakvu naknadu ne traži s tog naslova, već isključivo naknadu zbog izgubljene zarade za razdoblje od 1993. do 1997. (do dana donošenja odluke kaznenog suda o vraćanju oduzetih predmeta).

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 7. rujna 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.