Gž-627/2003-2 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.627/03-2

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lodeta Zlatka, kao predsjednika vijeća, te Benjak Vesne i Vinceković Dubravke, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz L. G., ..., zastupanog po punomoćniku C. T., odvjetniku iz V., protiv tužene I. C. C. T. d.o.o. C. T., zastupanog po punomoćnicima Mr P. M., M. N. i M. S., odvjetnicima iz V., radi isplate, povodom žalbe tuženika, protiv presude Općinskog suda u Ivancu, od 27.ožujka 2003.g., br. P.505/02-16, u sjednici vijeća održanoj dana 19.svibnja 2003.g.

r i j e š i o j e :

Usvaja se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Ivancu, br. P.505/02-16, od 27.ožujka 2003.g., te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnove izgubljene zarade za razdoblje od 1.siječnja 2001.g. do 31.prosinca 2002.g. ukupno iznos od 11.339,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose izgubljene zarade, na način i po stopi pobliže navedenim u izreci, a ujedno je obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.745,00 kn.

Navedenu presudu pobija tuženik pravodobno uloženom žalbom, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se navedena presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i tužitelj odbije sa tužbenim zahtjevom.

Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana.

U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.13. ZPP-a, osnovanost kojeg žalbenog razloga tuženik nalazi u tvrdnji da je izreka presude nerazumljiva i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da su oni nejasni i proturječni, valja navesti, da navedeni žalbeni razlog ovaj sud ne prihvaća osnovanim, jer je izreka presude više nego jasna i određena, a obrazloženje pobijane presude sadrži razloge na kojima je izreka prvostupanjske presude temeljena, zbog čega žalbeni razlog bitne povrede, na koju tuženik ukazuje u žalbi, ovaj sud ne prihvaća osnovanim, obzirom da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži nedostatke na koje žalitelj upućuje.

Međutim, osnovan je , i po ocjeni ovoga suda, žalbeni razlog pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud doista propustio raspraviti i utvrditi sve one činjenice na koje tuženik ukazuje u žalbi, obrazlažući osnovanost žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Naime, prvostupanjski je sud, očigledno prihvativši tvrdnju tužitelja u činjeničnim navodima tužbe, da je, zbog bolesti i profesionalne bolesti, bio primoran otići u invalidsku mirovinu, a zbog gubitka radne sposobnosti, pri čemu je do gubitka radne sposobnosti došlo zbog bolesti u omjeru od 80%, te profesionalne bolesti u omjeru od 20%, udovoljivši stoga zahtjevu tužitelja na ime naknade razlike između visine invalidske mirovine koju tužitelj ostvaruje za utuženo razdoblje, i plaće koju bi za isto razdoblje ostvarivao da nije otišao u invalidsku mirovinu, dosudivši izrekom pobijane presude tužitelju naknadu štete s osnove izgubljene zarade u visini od 20% utvrđene razlike.

Pritom je prvostupanjski sud tijekom postupka, od dokaza pribavio jedino podatke o visini mirovine tužitelja za 2001. i 2002.g., te podatke o mjesečnim iznosima plaće koju bi tužitelj ostvarivao na radnom mjestu za utuženo razdoblje, te bez provođenja bilo kakvih daljnjih dokaza, udovoljio djelomično zahtjevu tužitelja s osnove izgubljene zarade na ime razlike između mirovine i plaće u omjeru od 20%.

Osnovano tuženik smatra, kao što je to već navedeno, da je stajalište prvostupanjskog suda temeljeno na, za sada, nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer je prvostupanjski sud propustio raspraviti i utvrditi, da li je profesionalna bolest u neposrednoj uzročnoj vezi sa odlaskom tužitelja u invalidsku mirovinu.

Naime, iako u spisu ne postoje rješenja o utvrđenju radne nesposobnosti tužitelja, odnosno priznanju invalidske mirovine, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog radne nesposobnosti prouzročene bolešću tužitelja u omjeru od 80%, te profesionalnom bolešću u omjeru od 20%.

Točno je da, u smislu odredbe čl. 188.st.1. i 2. ZOO-a, oštećeniku u slučaju tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja, priprada pravo na naknadu štete u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme. Okolnost da je kod tužitelja utvrđena nesposobnost za rad zbog bolesti u omjeru od 80%, te zbog profesionalne bolesti u omjeru od 20%, daje osnovu tužitelju za naknadu štete s osnove gubitka zarade koju trpi zbog odlaska u invalidsku mirovinu, samo u slučaju da tužitelj uopće ne bi bio upućen u invalidsku mirovinu samo zbog narušenog zdravlja, dakle, da kod tužitelja nisu bile prisutne i posljedice profesionalne bolesti (gluhoća), jer se u tom slučaju mora smatrati da posljedice profesionalne bolesti predstavljaju adekvatnu uzročnu vezu nastanka potpune radne nesposobnosti tužitelja i priznanja prava na invalidsku mirovinu.

Ukoliko, međutim, bi tužitelju pripadalo pravo na invalidsku mirovinu zbog narušenog zdravstvenog stanja, i ne uzimajući u obzir posljedice profesionalnog oboljenja tužitelja (gluhoća), onda se mora zaključiti da posljedice profesionalnog oboljenja tužitelja ne predstavljaju adekvatnu uzročnu vezu u odnosu na postojanje radne nesposobnosti tužitelja i prava na invalidsku mirovinu, zbog čega ne bi ni postojala obveza tuženika na naknadu bilo kakve štete tužitelju s osnove izgubljene zarade.

Kako je prvostupanjski sud propustio raspraviti i utvrditi da li je upravo utvrđeno profesionalno oboljenje tužitelja, uz ranije narušeno zdravstveno stanje zbog bolesti, utjecalo na umirovljenje tužitelja, odnosno da li bi tužitelj bio umirovljen i bez utvrđenog profesionalnog oboljenja, to se, za sada, ne može prihvatiti pravilnim stajalište prvostupanjskog suda u odnosu na postojanje odgovornosti tuženika za štetu nastalu tužitelju gubitkom zarade, a zbog razlike u visini mirovine i plaće koju bi primao u radnom odnosu, u omjeru od 20%.

Valjalo je stoga prihvatiti osnovanim žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te s tim u vezi i pogrešne primjene materijalnog prava, te presudu suda prvoga stupnja temeljem propisa čl. 370.st.1. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

U nastavku postupka, sud prvoga stupnja, obzirom na osporavanje prava na naknadu štete tužitelju od strane tuženika, odredit će provođenje dokaza saslušanjem liječničkog vještaka, koji će biti dužan decidirano se izjasniti da li bi tužitelj zbog narušenog zdravstvenog stanja i radne nesposobnosti zbog postojećeg zdravstvenog stanja, bio umirovljen i neovisno od postojećeg profesionalnog oboljenja (gluhoća), ili je upravo posljedica profesionalne bolesti, uz ranije narušeno zdravstveno stanje, dovela do potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, zbog kojeg je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu.

Ovisno o navedenim utvrđenjima, prvostupanjski sud ocijenit će postojanje uzročne veze između profesionalne bolesti tužitelja i njegovog odlaska u invalidsku mirovinu, nakon čega će ponovno ocijeniti osnovanost, odnosno djelomičnu osnovanost zahtjeva tužitelja.

Novom odlukom o glavnoj stvari sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.

U Varaždinu, dne 19. svibnja 2003.g.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Zlatko Lodeta.v.r.