I Kž-65/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 65/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Milana Petranovića i mr. Branka Zmajevića, kao članova vijeća i savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. E. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 169. st. 1. i 4. OKZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Rijeci od 14. prosinca 1995. Kv 186/95 (Kio 65/93), u sjednici održanoj 27. veljače 1996. u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba vojnog tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Vojni sud u Rijeci, po službenoj dužnosti, na temelju čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupaka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i ratu protiv Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zakon o oprostu) obustavio je krivični postupak protiv okr. E.Š. zbog krivičnog djela iz čl. 169. st. 1. i 4. OKZRH.

Protiv toga rješenja vojni tužitelj je podnio žalbu, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

Odredbom čl. 1. st. 1. citiranog Zakona o oprostu predviđeno je da će se obustaviti krivični progon odnosno postupak protiv počinitelja krivičnih djela koja su u svezi s oružanim sukobima, odnosno ratom protiv Republike Hrvatske u razdoblju od 17. kolovoza 1990. godine do 25. rujna 1992. godine, dok je Zakonom o izmjeni Zakona o oprostu to razdoblje produljeno do 10. svibnja 1995. godine ("Narodne novine", br. 39/95).

Inkriminirano postupanje koje se stavlja na teret okr. E.Š., tj. samovoljno udaljenje i bijeg iz oružanih snaga, suprotno stajalištu žalitelja, predstavlja krivično djelo koje je u izravnoj vezi s oružanim sukobima, odnosno ratom protiv Republike Hrvatske u smislu čl. 1. st. 1. Zakona o oprostu.

Kako uz navedeno nije riječ o počinitelju krivičnog djela za čiji progon je Republika Hrvatska obavezna po odredbama međunarodnog prava u smislu čl. 2. citiranog Zakona o oprostu, niti se u tom pravcu u žalbi bilo što iznosi, u konkretnom slučaju za primjenu Zakona o oprostu, uz sve zakonske pretpostavke, te je stoga pobijano rješenje Vojnog suda u Rijeci opravdano i na zakonu osnovano.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, o žalbi vojnog tužitelja trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. veljače 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Milan Gudelj, v.r.