Appeal partially allowed; victim as public prosecutor bears no costs for acquittal, but appeal on procedure dismissed.
Legislator summary
AI generatedThe appeal by the victim as public prosecutor was partially allowed, overturning the first-instance ruling on criminal costs. The court found the acquittal on fraud charges correct due to lack of proof regarding the defendant's intent at the time of the contract. However, the appeal regarding procedural violations was rejected because the victim failed to substantiate the alleged errors. Consequently, the court ruled that since the victim acted as a public prosecutor, the state must bear all criminal proceedings costs, not the victim.
Legislator headnote
AI generatedčl. 123. st. 1. ZKP/97; čl. 119. st. 2. točka 7. ZKP/97: When a victim acts as a public prosecutor and the accused is acquitted, criminal proceedings costs fall entirely on state budget funds, not on the victim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Kž -474/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Kosijera, predsjednika vijeća, te Sande Janković i Ante Ujevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tanje Stanković u kaznenom predmetu protiv okrivljenog J. P., zbog kaznenog djela iz čl .224.st.1.i 4. Kaznenog zakona - (Narodne novine” 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/98 i 57/11-dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi oštećene kao tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Ogulinu od 13.rujna 2010.g.broj K-18/09- 16, u sjednici vijeća održanoj dana 18.studenog 2013.
p r e s u d i o j e:
I Djelomično se prihvaća žalba oštećene kao tužiteljice, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka , te temeljem čl. 123.st.1.Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03- pročišćeni tekst i 115/06-dalje u tekstu:ZKP/97) troškovi kaznenog postupka iz čl.119.st.2.točka 1.-5. ZKP/97 , te nužni izdaci okrivljenog i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
II U ostalom dijelu žalba oštećene kao tužiteljice M. G. odbija se kao nesonovana,te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda prvog stupanja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Općinskog suda u Ogulinu od 13.rujna 2010.broj K-18/09-6 okrivljeni J. P. oslobođen je od optužbe zbog kaznenog djela protiv imovine-prijevara- označeno u čl. 224.st.1. i 4. KZ/97.
Na temelju čl. 123.st.3. u vezi čl. 119.st.2. točka 7. ZKP/97 oštećena kao tužiteljica dužna je okrivljenom naknaditi troškove njegovog branitelja u iznosu od 6.457,50 Kn u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Protiv te presude žalbu je podnijela oštećena kao tužitelja putem punomoćnice N. M. odvjetnice iz O. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka , zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke suda o troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba prihvati i preinači prvostupanjska presuda, te okrivljenika proglasi krivim , odnosno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu podnio je okrivljeni putem branitelja Ž. M. odvjetnika iz O. koji sadržajno predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
Žalba oštećene kao tužiteljice je djelomično osnovana.
U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja podnijete žalbe proizlazi da se žalbom pobija presuda zbog apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367.st.1.točka 11. ZKP/97 pri čemu se žalbom ne obrazlaže u čemu bi se sastojala ta povreda već je izložen zakonski tekst citirane odredbe.
Suprotno žalbenim navodima ovaj drugostupanjski sud je ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenog navoda i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379.st.1. točka 1. ZKP/97 , utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka te je stoga žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka neosnovana.
Neosnovana je žalba i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja .
Ovaj žalbeni prigovor utemeljen je na subjektivnoj ocjeni provedenih dokaza i procjeni izvedenih dokaza u skladu sa stajalištima žalitelja .
Prvostupanjski sud u obrazloženju polazi od nesporne činjenice da je 28.srpnja 2005.između oštećene kao tužiteljice kao darovateljice i okrivljenika kao obdarenika zaključen ugovor o darovanju te činjenice da iz sadržaja tog ugovora ne proizlazi postojanje sporazuma između stranaka , a prema kojem bi okrivljenik kao obdarednik bio u obvezi tužiteljici kao darodavki, u slučaju prodaje darovane nekretnine, bilo što isplatiti na ime vrijednosti njezinog suvlasnog i poklonjenog dijela na nekretninama koje su predmet ugovora o darovanju . Kraj nesporne okolnosti da je oštećena kao tužiteljica svoje nekretnine darovala svome ujaku s ciljem da te nekretnine njemu i ostanu , ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, da su oštećena kao tužiteljica i okrivljenik pismeno utanačili bilo kakav nalog koji bi se eventualno po pravilima građanskog prava mogao dodati besplatnom pravnom poslu kao što je ugovor o darovanju.
Naime, oštećena kao tužiteljica je u više navrata iskazala da je ona dobrovoljno darovala suvlasni dio svoje nekretnine svome ujaku , ovdje okrivljeniku, te da je vjerovala da on te nekretnine neće prodati. Sama okolnost da je oštećena kao tužiteljica imala povjerenja u okrivljenika ne znači automatski da je okrivljenik postupao sa prijevarnom namjerom kada je prodao darovanu nekretninu, tim više što je iskazao , a što je nesporno i dokazano , da je on isplatio oštećenoj kao tužiteljici iznos u protuvrijednosti od 1000 eura nakon prodaje darovane nekretnine, dobrovoljno, a što oštećena kao tužiteljica svojim iskazom nije osporila.
Da bi se radilo o kaznenom djelu prijevare iz čl.224.st.1.i 4. KZ/97, uz postojanje objektivnih obilježja kaznenog djela prijevare, lažnog prikazivanja i prikrivanja činjenica s ciljem dovođenja u zabludu ili održavanja u zabludi druge osobe, a sve s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, kumulativno mora egzistirati i prijevarna namjera kao subjektivno obilježje tog kaznenog djela i to u ovom slučaju, u trenutku zaključenja ugovora o darovanju.
Kraj nesporne okolnosti da je ugovor o darovanju između stranaka zaključen 28.srpnja 2005., ispravno zaključuje sud da tijekom dokaznog postupka nije sa sigurnošću utvrđeno da je već tada okrivljenik postupao sa prijevarnom namjerom u odnosu na oštećenu kao tužiteljicu. Tim više, okolnost da je oštećena kao tužiteljica zaposlena kao referent u Uredu za katastar (iskaz oštećene kao tužiteljice list 20 spisa), dodatno potvrđuje zaključak prvostupanjskog suda da prijevarna namjera nije dokazana jer je oštećena kao tužiteljica mogla znati da posebne odredbe o zabrani otuđenja darovane nekretnine treba posebno ugovoriti i označiti u ugovoru o darovanju.
Stoga, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da postojanje te prijevarne namjere u vrijeme zaključenja ugovora o darovanju nije dokazano jer ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
Iz izloženih razloga žalba oštećene kao tužiteljice zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje se neosnovanom jer je prvostupanjski sud ispravno zaključio da nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret, pa ga je ispravno, temeljem čl.354.točka 3.ZKP/97 oslobodio od optužbe.
Međutim, je osnovana žalba oštećene kao tužiteljice zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.
Naime, prvostupanjski sud oštećenu kao tužiteljicu tretira kao privatnog tužitelja koji nije uspio u kaznenom postupku pa ga zbog toga obvezuje na naknadu troškova postupka. Međutim, prvostupanjski sud propušta okolnost da oštećenik kao tužitelj nema svojstvo privatnog tužitelja već je on kazneni postupak preuzeo od državnog odvjetnika kao supsidijarni tužitelj, u kojem slučaju , kada dođe do oslobađajuće presude, troškovi kaznenog postupka u smislu odredbe čl.123.st.1.ZKP/97, u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava suda , a ne kako je to pogrešno određeno u pobijanoj presudi, na teret oštećene kao tužiteljice. Stoga je trebalo preinačiti pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka.
Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 387. te čl. 390.st.1. ZKP/97 trebalo je o svemu odlučiti kao u izreci.
U Karlovcu 18.studenog 2013.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tanja Stanković v.r.
Mladen Kosijer v.r