Gž-1825/2013-3 · Županijski sud u Vukovaru



Broj:Gž-1825/13-3

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Stjepana Margića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branislava Dimitrijevića, kao sudca izvjestitelja i Vesne Vrkić-Perak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JU iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Plavšiću, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tužene "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb, Filijala za osiguranje prijevoza i kredita, zastupanog po punomoćniku Ivanu Zoriću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti ovrhe, a odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-306/13 od 12. srpnja 2013. godine, na sjednici vijeća od 12. prosinca 2013. godine,

p r e s u d i o j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-306/13 od 12. srpnja 2013. godine, p o t v r đ u j e.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suđeno je:

I "Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-451/10 od 17. veljače 2010. godine, te se ovršni postupak obustavlja.

Nalaže se tuženiku "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb Miramarska 22 da naknadi parnične troškove tužiteljici JU iz [adresa] u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici da plati tuženiku "Croatia" osiguranje d.d. Zagreb Filijala za osiguranje prijevoza i kredita Zagreb parnične troškove u sveukupnom iznosu od 4.062,50 kn u roku od 15 dana."

Tužiteljica je po punomoćniku u zakonskom roku podnijela žalbu protiv presude, pozivajući se na sve razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11. – u nastavku teksta: ZPP).

Žalbom osporava stajalište prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, posebno ističući da su navodi u obrazloženju stajališta prvostupanjskog suda paušalni, da sud nije valjano cijenio izvedene dokaze niti tužiteljičin prigovor zastare, da je tužiteljica bila sudužnik u ugovoru o kreditu, da je tuženik isplatio banci 01. srpnja 2004. godine novčani iznos temeljem ugovora o osiguranju, pa je po tužiteljici tražbina eventualno dospjela 01. srpnja 2004. godine, odnosno 02. srpnja 2004. godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima koji je u to vrijeme bio na snazi i koji je normirao trogodišnji rok zastare, ukoliko bi se radilo o regresnom potraživanju, a petogodišnji rok kao opći zastarni rok, da tužiteljica nije u nikakvom poslovnom odnosu s tuženikom, da nije razvidno koje je materijalno pravo primijenjeno u trenutku kada je zaključen ugovor o kreditu između tužiteljice i banke ili u trenutku kada je podnesen prijedlog za ovrhu.

Cijeneći žalbene razloge ostvarenima, tužiteljica žalbom predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem kao osnovanog tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužiteljice, ovaj sud kao drugostupanjski smatra kako ta odluka nije imala nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati u postupku po pravnom lijeku, da njome nisu povrijeđene odredbe o postupku na koje ovaj sud mora paziti po službenoj dužnosti, niti odredbe materijalnog prava koje se imalo primijeniti.

Analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, u postupku pred prvostupanjskim sudom, a prema ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u tom postupku temeljem izvedenih dokaza po procesnopravnoj inicijativi stranaka i njihove valjane ocjene, kako pojedinačno tako i u svojoj ukupnosti, utvrđene sve pravno relevantne činjenice, te da je na takvo utvrđeno činjenično stanje sud primijenio odgovarajuće materijalno pravo.

Odlučujući o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, a polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, prema ocjeni ovog suda, valjano zaključuje i obrazlaže svoje pravno stajalište, smatrajući utvrđenima pravne činjenice, da je rješenje o ovrsi broj: Ovr-541/10 od 17. veljače 2010. godine doneseno na temelju ovršne isprave, tj., ugovora o kreditu zaključenog između tuženika s jedne strane te OU i JU s druge strane, da je tuženik temeljem međusobnog ugovora o osiguranju, tj. reosiguranju isplatio novčani iznos duga od 59.516,60kn i to dana 01. srpnja 2004. godine, i time stekao pravo regresa, da je na ugovoru otisnuta potvrda ovršnosti javnog bilježnika, da je prema potvrdi o izvršnosti na poleđini stranice 4 navedenog ugovora o kreditu izričito navedeno da je javnobilježnički akt ovršan 07. siječnja 2004. godine, da je prijedlog za ovrhu na mirovini tužiteljice kao ovršenika podnesen 15. veljače 2010. godine, a rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem: Ovr-541/10 sud donio 17. veljače 2010. godine, da se radi o tražbini koja je utvrđena javnobilježničkim aktom, tj. pred nadležnim organom, da je time ostvarena zakonska pretpostavka iz odredbe članka 379. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – u nastavku teksta: ZOO), koja odredba je identična s odredbom članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima(NN, broj: 35/05. i 41/08. - nastavno ZOO), da je u tom slučaju rok zastarjelosti 10 godina čak i kada su u pitanju tražbine za koje zakon predviđa kraći rok zastare, iz čega proizlazi pravno opravdan zaključak o neosnovanosti ovako činjenično i pravno koncipiranog tužbenog zahtjeva tužitelja, što je stvar diskrecijske ocjene suda, u primjeni prava, na temelju činjenica koje su glede toga bile predmetom utvrđivanja raspravljanjem u postupku.

Žalbeni navodi tužiteljice, prema ocjeni drugostupanjskog suda, a pri ovakvom činjeničnom stanju, nisu bili od odlučnog značaja u postupku po pravnom lijeku (članak 375. stavak 1. i 5. ZPP-a) jer se odnose na činjenice koje su bile predmetom utvrđivanja raspravljanjem, rezultat su pravno neprihvatljivog tumačenja u primjeni materijalnog prava na spornu pravnu stvar, pa stoga ne sadrže valjanu pravnu argumentaciju kojom bi se opravdano moglo dovesti u sumnju zakonitost ovakvog stajališta prvostupanjskog suda glede neosnovanosti tužbenog zahtjeva, koje kao svoje prihvaća i drugostupanjski sud.

Temeljem izloženog odlučeno je kao u izreci (članak 368. ZPP-a).

Vukovar, 12. prosinca 2013.

Predsjednik vijeća:

Stjepan Margić,v.r.