III Kr-125/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 125/08-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. L. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 3. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenika V. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2007. broj KO-2085/05 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2008. broj Kž-1219/07, u sjednici održanoj 22. listopada 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđenika V. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. ožujka 2007. broj KO-2085/05 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2008. broj Kž- 1219/07, osuđenik V. L. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. i st. 3. Kaznenog zakona, te je za to kazneno djelo, na temelju čl. 129. st. 3. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. veljače 2007. do 19. ožujka 2007.

Osuđenik V. L., po branitelju mr. sc. D. L. odvjetniku iz Z., podnio je zahtjev za

. 3. Zakona izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koji temelji na odredbi čl. 427. toč o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku teksta: ZKP) uz tvrdnju da je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, a i da mu je povrijeđeno pravo obrane u prvostupanjskom postupku.

III Kr 125/08-3

Tako navodi da se drugostupanjski županijski sud o njegovim žalbenim navodima očitovao samo selektivno, pa posebno ističe kako drugostupanjski sud u presudi nije izložio svoj stav o tvrdnji obrane je li oštećenica u inkriminirano vrijeme, kako kaže osuđenik „spolno općila“ sa osuđenikom, na koje pitanje je oštećenica odbila odgovoriti, čime je drugostupanjski sud omogućio oštećenici postupanje protivno odredbi čl. 341. st. 1. ZKP (ispravno 324. st. 1. ZKP), a na opisani način ujedno je obrani onemogućeno da potvrdi svoje navode, pa prema tome osuđeniku je takvim ponašanjem prvostupanjskog suda povrijeđeno pravo obrane. Nadalje, osuđenik tvrdi da je drugostupanjski sud iskaze svjedoka proglasio materijalnim dokazima što je drugostupanjsku presudu učinilo takvom da se ne može ispitati, što pak potvrđuje tezu osuđenika kako nema materijalnih dokaza da bi on prijetio oštećenici i samim time počinio predmetno kazneno djelo. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

U odgovoru na zahtjev osuđenika Državno odvjetništvo Republike Hrvatske predložilo je da se zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Kao prvo valja istaći da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo iz razloga predviđenih odredbom čl. 427. ZKP-a, koja ne predviđa mogućnost pobijanja pravomoćne presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na što osuđenik upire tvrdeći da je zbog okolnosti što oštećenica nije odgovorila na njegovo pitanje jedna od tvrdnji iz njegove obrane ostala nedokazana. Iz istog razloga neosnovano smatra da je povrijeđeno i njegovo pravo obrane.

Valja istaći da je oštećenica D. L. na raspravi održanoj 28. veljače 2007. (list 102 spisa) upozorena u smislu odredbe čl. 236. ZKP-a (da nije dužna odgovarati na pitanja ako je vjerojatno da bi time sebe, uz ostalo navedeno, izložila teškoj sramoti), a upozorena je i u smislu čl. 324. ZKP (da je dužna iznijeti sve što joj je o predmetu poznato a da je lažno svjedočenje kazneno djelo).

Pitanje na kojem osuđenik inzistira (je li oštećenica s njime kako kaže „spolno općila“ i nakon njihovog prekida) spada u krug pitanja predviđenih odredbom čl. 236. ZKP, pa oštećenica na njega nije bila dužna odgovoriti, a postupajući na opisani način ona nije povrijedila zakon, niti su joj to omogućili sudovi prvoga i drugoga stupnja kao što se tvrdi u zahtjevu, što bi za posljedicu imalo povredu prava obrane osuđenika.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da su povrijeđene odredbe kaznenog postupka u žalbenom postupku i da bi te povrede utjecale na presudu.

Kao prvo valja istaći da sud drugoga stupnja iskaze svjedoka ne naziva materijalnim dokazima (osuđenik se upućuje na drugostupanjsku presudu, 3. stranica, 2. pasus) kako to neosnovano tvrdi osuđenik, već se očito radi o izričaju koji se odnosi na prethodni pasus u kojem se obrazlaže materijalni dokaz utvrđen provedenim medicinskim vještačenjem.

Također suprotno tvrdnji osuđenika, drugostupanjski sud u svemu je u svojoj obrani postupio sukladno s odredbom čl. 391. st. 1. ZKP jer je ocijenio sve žalbene navode, kako

III Kr 125/08-3

državnog odvjetnika tako i sada osuđenika, pa ne stoji navod osuđenika o povredi odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer da se drugostupanjski sud ne bi očitovao o žalbenim navodima sada osuđenika.

Iz opisanoga slijedi da se nisu ostvarili razlozi za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 427. toč. 3. ZKP, kako to neosnovano tvrdi osuđenik. Zato je njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP.

U Zagrebu, 22. listopada 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.