Rev-1913/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1913/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz N. M., zastupane po punomoćniku D. D., pravnom zastupniku SSSH Povjereništvo Varaždinske županije, protiv tuženice Specijalne bolnice za kronične bolesti Novi Marof, zastupane po punomoćnici L. B.-P., odvjetnici iz V., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. svibnja 1998. godine br. Gž-407/98-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu od 2. ožujka 1998. godine br. P-229/97-10, u sjednici održanoj dana 26. studenog 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da aneks ugovora o radu br. 01-72/123-1997 od 19. 02. 1997. g. i to u dijelu koji se odnosi na položajni dodatak (čl. 4. st. 4.) nije u skladu sa odredbom čl. 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te se nalaže tuženoj da s tužiteljicom sklopi ankes ugovora o radu koji će u dijelu odredbe o pravu na položajni dodatak utvrđivati pravo tužiteljice na položajni dodatak od 10% i to u roku od 8 dana, a koji će u protivnom zamijeniti ova presuda".

II/ Tužiteljica je dužna tuženoj nadoknaditi parnični trošak u visini od 1.198,00 kuna u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, ili da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92), na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a ne postoje niti bitne povrede iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 13. ZPP na koje se u reviziji opisno ukazuje tvrdnjom da drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode tužiteljice koji se tiču opsega i važnosti poslova koje ona obavlja kao voditelj hematološko-biokemijskog laboratorija, a da su to svakako poslovi djelatnika s posebnim ovlaštenjima i da zbog toga drugostupanjska presuda nije razumljiva.

Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, te drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Odlučujući o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik prizna pravo na položajni dodatak od 10% koji prema odredbi iz čl. 59. st. 2. alineja 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 2/97) pripada voditelju odjela do 40 zaposlenika, sudovi su utvrdili da prema Pravilniku o unutarnjoj organizaciji, načinu rada i popisu poslova tuženika, a jednako i prema Statutu tuženika, hematološko-biokemijski laboratorij, kojeg je voditelj tužiteljica, nema značenje odjela, već da se radi o organizacijskoj jedinici koja je u sastavu organizacijske jedinice dijagnostike, a ta organizacijska jedinica je u sastavu poliklinike koja predstavlja odjel, te su slijedom toga materijalno pravo pravilno primijenili kada su tužbeni zahtjev odbili.

Za ocjenu jedinog odlučnog prijepornog pitanja da li hematološko-biokemijski laboratorij tuženika predstavlja organizacijsku jedinicu odjel nije od značaja vrsta, narav i opseg poslova koji se u laboratoriju obavljaju, već je od značaja samo organizacijska struktura utvrđena općim aktima tuženika čiju pravilnost sudovi nisu ovlašteni ocjenjivati.

Revidentica ne osporava da prema općim aktima tuženika rečeni laboratorij ne predstavlja poseban odjel, pa je neodlučna njezina tvrdnja da ta organizacijska jedinica ima status odjela prema poslovima i odgovornosti i da stoga ona ima status voditelja odjela.

Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 26. studenog 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin v.r.