Rev-2582/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2582/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., zastupane po punomoćniku B. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., F. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. godine br. Gž-1674/93-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1993. godine br. Pn-516/92, u sjednici održanoj dana 17. svibnja 1995. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se djelomično prihvaća, te se djelomično preinačuju presuda Okružnog suda u Zagrebu od 16. ožujka 1993. godine br. Gž-1674/93-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. siječnja 1993. godine br. Pn-516/92 tako da se tuženik obvezuje isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 1.224 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. siječnja 1993. godine do isplate i iznos od 176 kn na ime troškova cijelog postupka sve u roku 15 dana.

U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženi C. O. d.d. iz Z., dužan je tužiteljici M. M. platiti iznos od 4.310.000 HRD sa zakonskom zateznom kamatom u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tekućom od 25. 1. 1993. g. do isplate kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 237.957 HRD a sve u roku od 15 dana.

II. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 810.000 HRD i zatraženom zakonskom zateznom kamatom na isti iznos tekućom od 25. 1. 1993. g. do isplate tužiteljica se odbija."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I Odbija se žalba tužene kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-516/92 od 25. siječnja 1993. g. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev iznad priznatog iznosa od 1.400.000.- HRD nematerijalne štete do iznosa od 1.976.000.- HRD tj. za iznos od 576.000.- HRD sa pripadajućim kamatama - toč. I izreke.

II Djelomično se preinačuje navedena presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 2.224.000.- HRD - toč. I izreke i sudi:

Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.224.000.- HRD i dosuđenim kamatama na taj iznos.

riješio je

I Preinačuje se odluka - rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u izreci navedene presude - toč. I izreke i rješava:

Odbija se tužiteljica sa zahtjevom i dosuđenim parničnim troškom preko iznosa od 111.980.- HRD do iznosa od 237.957.- HRD tj. za iznos od 125.977.- HRD.

II Potvrđuje se odluka - rješenje o parničnom trošku kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 111.980.- HRD u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pobijajući presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 2,224.000 HRD (sada 2.224 kn), a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud pobijanu presudu ukine a potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

U fazi ovog revizijskog postupka prijeporno je samo pitanje visine naknade nematerijalne štete koju tužiteljica potražuje u iznosu od 1.000 kn (ranije 1,000.000 HRD) za fizičke bolove, iznosu od 3.000 kn (ranije 3,000.000 HRD) za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i iznosu od 1.000 kn (ranije 1,000.000 HRD) za pretrpljeni strah.

Sud prvog stupnja utvrdio je i tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu s osnova fizičkih bolova u utuženom iznosu od 1.000 kn, s osnova duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 2.400 kn (ranije 2,400.000 HRD), te iznosu od 800 kn (ranije 800.000 HRD) s osnova pretrpljenog straha, dok je sud drugog stupnja utvrdio i tužiteljici pravomoćno dosudio naknadu za fizičke bolove u iznosu od 550 kn, naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.126 kn, te naknadu za pretrpljeni strah u iznosu od 300 kn.

Sudovi su utvrdili okolnosti i činjenice koje su od značaja za donošenje odluke o visini ovdje prijeporne naknade nematerijalne štete i to:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće vratne muskulature, potres mozga, udarno krvne podljeve glave u području tjemene i udarno krvni podljev i nagnječenje lijevog ramena,

- da je zbog ovih ozljeda tužiteljica trpila fizičke bolove - jake deset dana, srednje jake osam dana, lake tri tjedna i povremene lake dva mjeseca,

- da su ozljede kod tužiteljice ostavile trajne posljedice u vidu čestih glavobolja koje se pojačavaju kod psihičkog naprezanja i da su zbog toga smanjene njezine životne aktivnosti za 10%,

- te da je tužiteljica pretrpjela jaki primarni strah u trajanju od dva dana, a nakon toga prisutan je strah od vožnje.

Cijeneći sve okolnosti slučaja a osobito težinu ozljeda, jačinu i trajanje fizičkih bolova, jačinu i trajanje pretrpljenog straha, te opseg smanjenja životne aktivnosti tužiteljice i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životne aktivnosti očituje, kao i životnu dob (rođena 1969. godine) i zanimanje (trgovac) tužiteljice, ovaj sud ocjenjuje da primjerene iznose pravične novčane naknade nematerijalne štete utvrđene u skladu s kriterijima i mjerilima propisanim odredbama čl. 200. Zakona o obveznim odnosima - ZOO ("Narodne novine" br. 53/91) predstavljaju iznos od 800 kn za fizičke bolove, iznos od 2.000 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, te iznos od 400 kn za pretrpljeni strah, pa stoga tužiteljici, osim već rečenih pobijanom presudom pravomoćno dosuđenih iznosa pravične novčane naknade pripadaju daljnji iznosi naknade od 874 kn za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, 250 kn za fizičke bolove i 100 kn za pretrpljeni strah ili ukupno 1.224 kn. Utvrdivši dakle da su nižestupanjski sudovi, odlučujući o visini naknade nematerijalne štete, ostvarili revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a kako ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92) na koju revizijski sud, prema odredbi čl. 386. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP revizija je prihvaćena kao djelomično osnovana, a nižestupanjske presude su preinačene tako da je tužiteljici dosuđen daljnji iznos naknade nematerijalne štete od 1.224 kn.

Odluka o troškovima cijelog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 17. svibnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Dr. Ivo Grbin, v.r.