II Kž-368/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-368/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. K., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. N. K. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 1999. godine broj K-75/99 (Kv-398/99), u sjednici održanoj 14. lipnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Djelomično se prihvaća žalba opt. N.K., preinačuje se pobijano rješenje, te se pritvor optuženiku produljuje iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 2. toč. 1. ZKP.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor opt. N.K., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, a iz pritvorskih osnova koje se temelje na čl. 102. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

Po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, prvostupanjski sud nije mogao, nakon ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, produljiti pritvor optuženiku i iz pritvorske osnove čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP. Ovo stoga, što je protiv pobijanog rješenja žalbu podnio samo optuženik, pa je sud prvog stupnja bio vezan zabranom reformacije in peius (čl. 381. ZKP) zbog čega na štetu optuženika nije mogao uvesti i novu pritvorsku osnovu iz čl. 102. st. 2. toč. 3. ZKP.

Kako se, dakle, radi u tom dijelu o nezakonitom rješenju trebalo je prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačiti pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U odnosu na osnovanu primjenu pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 1. ZKP, treba reći, da je optuženik nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, pa visina izrečene kazne nepravomoćnom presudom, uz činjenicu da optuženik još uvijek nema riješen status trajno naseljene osobe u Republici Hrvatskoj, ali i daljnji podatak da mu roditelji žive u Republici Bosni i Hercegovini (B. ), čiji je i on državljanin, a isto tako i preostalo četvero djece iz braka sa S.Š. živi u T., koje

osobite okolnosti, neovisno o tome što optuženik ima izvore prihoda iz kojih uzdržava sebe i svoju novu obitelj, opravdavaju odluku o produljenju pritvora nakon donošenja nepravomoćne presude po čl. 102. st. 2. toč. 1. ZKP cijeneći u tom sklopu i visinu kazne izrečenu nepravomoćnom presudom kao i podatak da je dosada proveo u pritvoru svega tri mjeseca.

Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 14. lipnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.