I Kž-485/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 485/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Vlaste Patrčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. P., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog S. P. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. svibnja 2012. broj K-61/12, u sjednici održanoj 25. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. S. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. S. P. za kazneno djelo iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. KZ-a zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c) KZ-a, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

II. U preostalom dijelu žalba opt. S. P. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 3. svibnja 2012. broj K-61/12 Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. S. P., zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništvom iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona, te ga je na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c) Kaznenog zakona, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i tri mjeseca.

Na temelju čl. 82. KZ-a od optuženika S. P. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 50,00 kn.

Na temelju čl. 148. st. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj:

anja 152/08, 76/09 i 80/11 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) opt. S. P. oslobođen je obveze plać troškova provedenog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka branitelja koji mu je postavljen po službenoj dužnosti.

I Kž 485/12-4

Protiv te presude žali se opt. S. P., putem branitelja E. M., odvjetnika u Z.. Žalba je podnesena iz žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovni postupak.

Na žalbu nije podnesen odgovor.

U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje. Vraćajući spis Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dostavlja pisano mišljenje u kojem navodi da je žalba optuženika neosnovana i predlaže da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije.

Žalba optuženika djelomično je osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da bi činjenično stanje u prvostupanjskom postupku ostalo pogrešno utvrđeno. Optuženik obrazlažući žalbu ističe nelogičnosti u zaključivanju prvostupanjskog suda i to da bi upravo on bio počinitelj inkriminiranog kaznenog djela, te navodi da stanuje u blizini pekarnice „A.-D.“ i da tamo gotovo svakodnevno kupuje kruh, te je i iz tog razloga nelogično da bi kazneno djelo počinio upravo u toj pekarnici. Kao daljnju nelogičnost ističe činjenicu da bi on za oštećenicom, koja je prisustvovala razbojništvu, ušao u kladionicu, a uz to tvrdi i da je u inkriminirano vrijeme imao dva para tenisica koje nisu bile oštećene kako to po njemu pogrešno tvrdi oštećenica u svjedočkom iskazu. Uz navedeno prigovara prepoznavanju od strane oštećenice, uz tvrdnju da se ona naprosto zabunila u osobi koja je počinila kazneno djelo. Osim toga navodi da za činjenjem kaznenih djela nema potrebe, jer je zaposlen, ima primanja dostatna za život, posjeduje i imovinu (automobil), a uz sve to da mu pomažu sestrična i teta. Kako nije ovisnik, niti o opijatima niti o alkoholu drži nemogućim da bi se osoba njegovih svojstava ličnosti upustila u počinjenje predmetnog kaznenog djela posebno ne radi pribavljanja imovinske koristi od 50,00 kn.

Niti jednim opisanim navodom žalbe optuženik nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Žalbeni navodi optuženika svode se na puke prigovore koji nemaju realne potpore u bilo kojem od provedenih dokaza i nisu ničime doveli u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda. Oštećena N. M. vrlo je detaljno i točno opisala optuženika kao počinitelja predmetnog kaznenog djela i tijekom zakonito provedene radnje prepoznavanja, prepoznala ga sa 100%-tnom sigurnošću. Puka tvrdnja optuženika da kazneno djelo nije počinio, jer da za to nije imao razloga, nedostatna je da bi izazvala i najmanju sumnju u, po prvostupanjskom sudu utvrđenu činjenicu, a to je da je upravo optuženik počinitelj predmetnog kaznenog djela, čemu jedino žalitelj prigovara pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zbog iznesenoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

Suprotno navedenom, u pravu je optuženik kada tvrdi da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna, jer prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene olakotne okolnosti. Optuženik do sada nije osuđivan, što je prvostupanjski sud ispravno cijenio kao olakotnu okolnost, kao uostalom i činjenicu da je zaposlen i otac jednog djeteta.

I Kž 485/12-4

Te okolnosti, u svjetlu daljnjih olakotnih okolnosti, činjenice da je optuženik bio sudionik Domovinskog rata, te da je odlikovan, doista, kako to pravilno ocjenjuje i prvostupanjski sud, predstavljaju one osobito olakotne okolnosti koje opravdavaju primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c) KZ. Ocjenom tih osobito olakotnih okolnosti, u skladu s odredbom čl. 56. Kaznenog zakona, proizlazi da ih prvostupanjski sud nije dostatno cijenio posebno kada se uzme u obzir visina štete pričinjene počinjenim kaznenim djelom. Zato je u pravu optuženik kada tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna. Pravilnim vrednovanjem pobrojanih olakotnih okolnosti i cijeneći činjenicu da otegotnih okolnosti nema, ovaj drugostupanjski sud prihvatio je žalbu optuženika u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni, te ga je za počinjeno kazneno djelo, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne, osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u uvjerenju da će se tom kaznom postići sve svrhe kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 50. KZ-a.

Budući da se optuženik žalio iz osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba sadrži i žalbu na odluku o oduzimanju imovinske koristi, pa je pobijana presuda, u skladu s odredbom čl. 478. ZKP/08 ispitana i u dijelu koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi. Ispitivanjem je utvrđeno da je odluka o oduzimanju imovinske koristi donesena u svemu u skladu s odredbom čl. 82. KZ-a.

Slijedom svega iznesenoga, nakon što je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, te je utvrđeno da niti jedna povreda naznačena u toj odredbi zakona nije počinjena, odlučeno je kao u izreci ove presude, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 25. srpnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vlasta Patrčević, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.